O SNIJEGU, I O LOPATAMA

          Kažu meteorolozi kako je ovaj snijeg najveći izmjeren tijekom siječnja u Zagrebu otkada postoje mjerenja. Nisam siguran da li to možemo tvrditi i za Demerje jer se meni nekako čini da je ovako velikih snjegova bilo i ranije. Osim toga u većini drugih slučajeva snijeg je na periferiji, dakle i kod nas, poprilično viši nego u centru Grada.

         Kolika god bila visina snijega uvijek ga je trebalo očistiti, i tom su se neugodnijem dijelu zimskih radosti ljudi dovijali na rane načine, a u ovom postu vas između ostalog želim podsjetiti  kako je to bilo nekada, dok je većina stvari bila postavljena na drugačiji način…

         Naravno u stara vremena, ona prije masovnije uporabe automobila, snijeg nije ni bilo potrebno čistiti u današnjem obimu, a hitne su se komunikacije odvijale na saonicama i konjima. Tako iz pričanja starijih pamtim zgodu u kojoj je mladoženja pozivanje gostiju u svatove, zbog velikog snijega, morao obaviti na konju. Uvođenjem auta javila se i potreba čišćenja prometnica, i to je u našem Demerju dugi niz godina besprijekorno funkcioniralo, i to bez „velikih“ firmi i bez baza zimskih službi ( npr. u D.Lomnici!). Razlog dobrom funkcioniranju „naše“ zimske službe bio je prvenstveno u drugačijem financijskom ustroju jedinica lokalne samouprave, točnije tadašnja „Mjesna zajednica Demerje“ bila je financijski donekle neovisna, imala je vlastiti račun te je „Savjet Mjesne zajednice“ samostalno ugovarao izvođača radova/čišćenja. Tijekom mnogo godina snijeg je s demerskih prometnica čistio naš sumještan g. Josip Krčelić. Mnogi od nas još dobro pamte kako nitko  nije tako rano išao na posao a da naš Jožek već ne bi prošao ralicom. I najmanji, i najuži odvojci i zakutci bili su tada očišćeni, i to već ranom zorom.

         Danas se sve odvija pod „gradskom kapom“,  glavne prometnice čisti jedan izvođač, a sporedne drugi. Pri tome stanari užih, sporednih ulica i odvojka obično ostaju kratkih rukava, tj. toliko se ugriju lopatanjem da to mogu raditi i u kratkim rukavima. Ovaj problem je prisutan na cijelom području Grada, a posebno me je zgrozio slučaj iz jednog nama susjednog mjesta gdje je određena sporedna ulica očišćena tek nakon bezbrojnih intervencija i pozivanja, unatoč tome što tamo stanuje invalidna osoba. Navodno da ni dugogodišnji funkcioner tog mjesta „tu ništa nije mogao učiniti“. Pitam se ne bi li on, a i drugi koji „tu ništa ne mogu“, napokon trebali razmisliti o rezultatima svojih dugogodišnjih „funkcija“, te svoja mjesta ustupiti drugima!

         Ipak, kao i u svakoj drugoj situaciji, tako i s ovim snježnim nevoljama nije sve tako crno: to je svojim zalaganjem pokazao gradonačelnik Bandić. Iako će to mnogi nazvati jeftinim populizmom iza njegovih akcija stoje sasvim konkretni rezultati, koji se mogu vidjeti čak i u udaljenim mjestima poput našeg. Tako mogu zabilježiti da su po prvi puta u Demerju očišćene autobusne postaje i prilaz kapeli Sv.Petra, a ove su radove pod rukovodećom palicom predsjednika MO g. V.Šivaka obavili zagrebački honorarci.

Eto, toliko  o snijegu za ovaj put. Do čitanja, i do nekog novog snijega!

"Samopomoć", prije dolaska honoraraca

Dobra prohodnost "glavnim" ulicama

Očišćen je i prilaz kapeli

Autobusna postaja naprosto blista

Do novog snijega...