nedjelja, 20. siječnja 2013.

O SNIJEGU, I O LOPATAMA



          Kažu meteorolozi kako je ovaj snijeg najveći izmjeren tijekom siječnja u Zagrebu otkada postoje mjerenja. Nisam siguran da li to možemo tvrditi i za Demerje jer se meni nekako čini da je ovako velikih snjegova bilo i ranije. Osim toga u većini drugih slučajeva snijeg je na periferiji, dakle i kod nas, poprilično viši nego u centru Grada.
         Kolika god bila visina snijega uvijek ga je trebalo očistiti, i tom su se neugodnijem dijelu zimskih radosti ljudi dovijali na rane načine, a u ovom postu vas između ostalog želim podsjetiti  kako je to bilo nekada, dok je većina stvari bila postavljena na drugačiji način…
         Naravno u stara vremena, ona prije masovnije uporabe automobila, snijeg nije ni bilo potrebno čistiti u današnjem obimu, a hitne su se komunikacije odvijale na saonicama i konjima. Tako iz pričanja starijih pamtim zgodu u kojoj je mladoženja pozivanje gostiju u svatove, zbog velikog snijega, morao obaviti na konju. Uvođenjem auta javila se i potreba čišćenja prometnica, i to je u našem Demerju dugi niz godina besprijekorno funkcioniralo, i to bez „velikih“ firmi i bez baza zimskih službi ( npr. u D.Lomnici!). Razlog dobrom funkcioniranju „naše“ zimske službe bio je prvenstveno u drugačijem financijskom ustroju jedinica lokalne samouprave, točnije tadašnja „Mjesna zajednica Demerje“ bila je financijski donekle neovisna, imala je vlastiti račun te je „Savjet Mjesne zajednice“ samostalno ugovarao izvođača radova/čišćenja. Tijekom mnogo godina snijeg je s demerskih prometnica čistio naš sumještan g. Josip Krčelić. Mnogi od nas još dobro pamte kako nitko  nije tako rano išao na posao a da naš Jožek već ne bi prošao ralicom. I najmanji, i najuži odvojci i zakutci bili su tada očišćeni, i to već ranom zorom.
         Danas se sve odvija pod „gradskom kapom“,  glavne prometnice čisti jedan izvođač, a sporedne drugi. Pri tome stanari užih, sporednih ulica i odvojka obično ostaju kratkih rukava, tj. toliko se ugriju lopatanjem da to mogu raditi i u kratkim rukavima. Ovaj problem je prisutan na cijelom području Grada, a posebno me je zgrozio slučaj iz jednog nama susjednog mjesta gdje je određena sporedna ulica očišćena tek nakon bezbrojnih intervencija i pozivanja, unatoč tome što tamo stanuje invalidna osoba. Navodno da ni dugogodišnji funkcioner tog mjesta „tu ništa nije mogao učiniti“. Pitam se ne bi li on, a i drugi koji „tu ništa ne mogu“, napokon trebali razmisliti o rezultatima svojih dugogodišnjih „funkcija“, te svoja mjesta ustupiti drugima!
         Ipak, kao i u svakoj drugoj situaciji, tako i s ovim snježnim nevoljama nije sve tako crno: to je svojim zalaganjem pokazao gradonačelnik Bandić. Iako će to mnogi nazvati jeftinim populizmom iza njegovih akcija stoje sasvim konkretni rezultati, koji se mogu vidjeti čak i u udaljenim mjestima poput našeg. Tako mogu zabilježiti da su po prvi puta u Demerju očišćene autobusne postaje i prilaz kapeli Sv.Petra, a ove su radove pod rukovodećom palicom predsjednika MO g. V.Šivaka obavili zagrebački honorarci.
Eto, toliko  o snijegu za ovaj put. Do čitanja, i do nekog novog snijega!

"Samopomoć", prije dolaska honoraraca

Dobra prohodnost "glavnim" ulicama

Očišćen je i prilaz kapeli

Autobusna postaja naprosto blista

Do novog snijega...

Broj komentara: 5:

Zdemko kaže...

Jučer sam čul na radiju esdepeovskog kandidata za gradonačelnika, Ostojića, kad je rekel da je njegov program da mjesne odbore u Gradu što više osamostali i dade im novce, da sami delaju što misle da im je važno.

Moje je mišljenje da je tužno, jadno i bezveze da jedno bogato selo poput Demerja, gdje su ljudi vrijedni i naviknuti delati, čeka x dana honorarce s burze ili studente da mu dođu očistiti tih par javnih površina od zajedničkog interesa (autobusne stanice, prostor oko škole i kapelice, parkiralište ispred doma, pa čak i školsko igralište). I to govori dokle smo došli i kud idemo. Da ne spominjem koliko je pločnika bilo očišćeno a koliko ne, a oni su važni baš u ovo doba kad su kolnici ili suženi od snijega ili puni bljuzge.

Ne treba puno: samo malo volje i (samo)organizacije.

LO 8 kaže...

Zdemko, slažem se s tobom, bitno se samoorganizirati, to je najteže. Bilo bi dobro da naši "gradski oci" oforme neku nazovimo je jedinicu i odgovornu osobu za krizne situacije, kao što je bila ova sada. Predlažem da se po ulicama zaduže ljudi koji će organizirati čišćenje i pozivati sve što moože hodati da sudjeluje u čišćenju. To bi bilo humano, a i ogledno. Trebalo bi se malo pobrinuti i za mještane koji su u trećoj dobi i nisu stanju sami obaviti čišćenje.

Anonimno kaže...

malo je tih vrijednih demeraca bilo vidjeti s lopatama

LO 8 kaže...

Ugledali se demerci u druge, a i gdje čiste lopatama vide se samo oni starije dobi, mladih se ne vidi, baš interesanstno, zar ne. Čast izuzecima

Tenor. kaže...

Kad bi mjesni odbori bili pravne osobe,tj imali svoje žiro račune i sami odlučivali sa novcima u svom mjestu sve bi bilo drugačije,a što se tiče vrijednih ljudi o tome bolje ne pričati,čast izuzetcima.Neki si nisu u stanju očistiti oko kuće, a kako bi onda čistili mjesno.
SVIM VINCEKIMA I SVM INAČICAMA TOG IMENA KOJI DANAS SLAVE IMENDAN ŽELIM SVE NAJ BOLJE!!!