nedjelja, 12. rujna 2010.

JOŠ MALO O NAŠOJ ŠKOLI

    O područnoj školi Demerje danas saznajte više iz pera gđe Linde Padovan:




          PODRUČNA ŠKOLA DEMERJE - DANAS...


Područna škola Demerje jedna je od pet područnih škola Osnovne škole Brezovica.

Danas je to jedina škola u županiji Grad Zagreb u kojoj se nastava održava u kombiniranom odjeljenju to u jednoj smjeni prvi i treći razred, a u drugoj drugi i četvrti.

U školi su zaposleni Josip Pinko, učitelj je u ovoj školi gotovo dvadeset i pet godina, ujedno je i voditelj smjene, i učiteljica Linda Padovan , koja na ovoj područnoj školi radi šestu godinu.

Sretni smo što već nekoliko godina nastavu vjeronauka održava vjeroučitelj Zoran Turza, koji nam je uvijek desna ruka oko održavanja školskih priredbi, i učiteljica engleskog jezika Željka Jakušić Čejka, koja je nama, a i mi njoj prirasla srcu.

Neizmjerno je lijepo i ugodno raditi u ovoj školici, iako je održavanje nastave , zbog složenosti rada u kombiniranom odjelu, ponekad teže i zahtjevnije od rada u tzv. „čistom odjeljenju“.

Škola ima samo jednu učionicu, kuhinju, dva sanitarna čvora i jednu malu ostavu za higijenske potrepštine naše spremačice, Snježane Banić.

Nedostaje nam dvorana za tjelesni odgoj, zbornica i mnogo drugih stvari, ali to i nije problem samo naše škole...

Djece nema mnogo, prošle godine je nastavu polazilo ukupno dvadeset i jedan učenik – u prvom razredu je bilo četiri učenika, u drugom pet, u trećem također pet, u četvrtom sedmoro.

Učenici su veoma poslušni, pristojni i marljivi. Redovito postižu dobre rezultate u testovima znanja i po uspjehu su jedni od najboljih u cijeloj Osnovnoj školi Brezovici.

Jedan od razloga njihovog dobrog uspjeha je mali broj učenika u razredu, ali i činjenica da nastavno gradivo svakog razreda slušaju praktički dva puta.

Posebnost naše škole su i školske svečanosti koje se održavaju uoči Božića i na kraju nastavne godine – to je ujedno i rastanak sa učenicima četvrtih razreda.

Na tim svečanostima osim pozvanih gostiju prisustvuju roditelji za kojih pripremimo prigodni program – mnoštvo pjesama, recitacija, igrokaza, plesova..

Roditelji svake godine prikupljaju novac za zakusku, koja slijedi nakon priredbe, ravnatelj nam izlazi u susret oko nabavke sokova, i sve se to skupa redovito preobrazi u druženje i zabavu koja potraje do sitnih jutarnjih sati.

Prekrasno iskustvo je druženje s djecom i roditeljima na taj, manje služben i spontaniji način.

U te svečanosti uloženo je puno truda i djece i roditelja, naravno i učitelja, ali uvijek se na kraju trema pobijedi i sreća zablista na srcima svakoga od nas.

Raduje me što ćemo ove godine u novoj učionici imati više učenika, jer upisano je osam prvašića.

Iako malena, Područna škola u Demerju jako je važna našem mjestu, osim društvenog doma to je jedina zgrada u koji se održavaju neka događanja koja su važna za obogaćivanje kulturnog života mještana.

Na prvom je mjestu, naravno kulturno umjetničko društvo „Orač“ koje postiže izvanredne rezultate sa svojim nastupima i njegovanjem tradicije i izvan granica naše domovine.

Ponosni smo na njih, a većina naših učenika članovi su njihovog društva.

Predivno je živjeti u Demerju, a biti učitelj u ovoj školi, gdje mještani brinu o tradiciji, opstanku škole, uvijek su spremni na podršku i suradnju u bilo kojem smislu, zaista je nešto posebno i neponovljivo.





       Pozdrav od Demka!










Broj komentara: 8:

Višnja kaže...

Čestitam učiteljice! Ja nisam po rođenju Demerčica ali volim Demerje više nego svoje rodno selo. Naježila sam se sad na ovaj osvrt, sječam se kad su moji klinci išli u školicu i nadam se da će i moji unuci jednom sjediti u tim klupicama...
Ne damo našu malu školicu i Bog poživio svu demersku djecu, učiteljice, učitelje i sve Demerčice i Demerce!

LESKOVČAN kaže...

Pozdrav Demku kao i učiteljici i učitelju škole u demerju!
Lijepo je ovo sve vidjeti i pročitati i tako se sjetiti dana kada smo i mi iz Hrvatskog Leskovca
svakodnevno pješice išli u tu malu školu u Demerju i u njoj provodili svoje školske dane od 1. do 4. razreda. I tada smo bli po dva razreda u isto vrijeme, samo je broj učenika bio znatno veći pa je bilo učiteljima puno teže raditi sa nama. Već tada je škola bila u prilično lošem stanju i zrela za neku obnovu,a od tada je prošlo prilično godina.Ova akcija mještana i svih koji su pomogli u obnovi škole je samo hvale vrijedna stoga što drugo reći nego samo jedno veliko HVALA,a mi svi koji smo tu školu pohađali ovime će mo se sa malo tuge i sjete sjetiti svih svojih lijepih trenutaka provedenih u toj školi.I još nešto: Bez obzira što je rad bio u dvije smjene i što je bila i gužva, mislim da smo ipak imali bolju školu nego što je ovo danas u H.leskovcu jer u ovome danas uvijeti su grozni, a osim toga ono i nije škola nego dječji vrtić!
Leskovčan !

romina.svedrovic kaže...

Pozdrav Demku,a veliki pozdrav i svim učiteljima koji uče naše klince u Demerju.Osvrt je divan i još jednom čestitke osnivaču ovoga divnoga bloga, i VELIKO HVELA divnim stanovnicima Demerja u svakoj akciji oko škole.

Demko kaže...

Hvala vam na komentarima, još kada bi ih bilo više,gdje bi nam bio kraj... A tek da se upustite u širu raspravu...

romina.svedrovic kaže...

Pokušavam naći vremena za sve poloviti i stići,ali za rasprave sam uvijek otvorena,......koju bi ti temu otvorio???????....školu?....povijest ?....možda napola trulu sadašnjost u kojoj svak vuće na svoj kraj?....ili možda kako ujediniti ovo malo selo i njegove mještane da samo 10% svog truda koji ulažu u prepirke,mrzovolju i netrpeljivost, ulože u napredak mjesta??????

Demko kaže...

To te ja pitam! Konačno malo konstruktivnosti! Željno čekam reakcije...

Anonimno kaže...

Pozdrav svima u Demerju, Poseban pozdrav osmisliocu ovog bloga, Demku.Pohvalio bih sve Vaše akcije u mjestu od strane mještana, a za vašu aktivnost se čuje na cijeloj četvrti, a i šire. Što se tiće ove konstruktivnosti,dalo bi se svašta napisati, jer kako dobar glas,loš se čuje još dalje,a i loših komentara vezanih uz bojkot dosta vaših akcija, raskol u vašim vladajučim strankama,odbojnost nekih mještana prema akciji oko škole i prema ovoj udruzi o kojoj isto piše na tvom blogu, to je zaista jadno. Trebali bi biti sretni da se ljudi ćim više aktiviraju, da žele raditi, a vlast bi vam trebala pomagati i truditi se da i oni tamo gdje mogu naprave još više,a ne stajati sa strane i čak po prićama koje kruže,još i negativno utjecati i komentirati. Nadam se da se nitko neće naći uvrijeđen, već da ćete u budučnosti svi vi u Demerje, vlast, građani,ta udruga, kud koji imate i kojim se trebate ponositi, udružiti snage i raditi još bolje i više. Živili!!!!

Zdenko kaže...

Bravo teta učiteljice na tekstu!
Evo, samo ću primjetiti da pojam "društveni dom" više ne postoji, obzirom da je društveno vlasništvo ukinuto, a dom je u vlasništvu Grada Zagreba. Službeno ga nazivaju "dom mjesne samouprave".
P. S. Korištenje doma regulira Gradska četvrt Brezovica.
P. S. P. S. Demko, pala mi je sad na pamet misao da bi možda bilo dobro napisati jedan članak o tom našem domu...