Povijesni nam izvori govore o naseljenosti širega područja još u vrijeme Kelta, dok je za rimske vladavine izgrađena cesta koja od Kavura u Stupniku, preko Demerja vodi prema Odranskom Obrežu a koja je bila dio ceste Aemona (Ljubljana) – Siscia (Sisak).
Prvi pisani spomen imena Demerja nalazimo u darovnici Kneza Ivana Okićkog 1280. god., gdje u opisu međa darovanih posjeda nailazimo na „…venit iterum rivolum Damerie supradiktum…“. Iako „rivolum Damerie“ označava potok Demerje, jamačno se taj naziv kasnije ustalio kao ime naselja.
O imenu Demerja postoji nekoliko prilično nepouzdanih teorija, od kojih jedna govori da je ime nastalo po vlasniku posjeda Dameru. Međutim, uzmemo li u obzir da je Demerje do 1456. god. bilo dio brezovičke gospočije, a rečenog Damera ne nalazimo kao vlasnika Brezovice, moramo zaključiti da ova pretpostavka vjerojatno nije točna. Kada pak teorije o nastanku imena Demerje, naročito one objavljene na „Wikipediji“, sagledamo u svjetlu rečene darovnice iz 1280. god., s velikom ih sigurnošću možemo odbaciti, a osobno sam mišljenja da bi za tumačenje imena našeg sela korijene trebalo tražiti u staroslavenskom jeziku.
Kako je već ranije spomenuto, do 1456. god. Demerje je bilo u sastavu brezovičkog vlastelinstva, a tada dolazi do diobe imanja pri kojoj Hudi Bitek i Demerje postaju zasebna cjelina, koja u narednim godinama i stoljećima mijenja mnoge vlasnike. Tako je 1465. god. Demerje u posjedu Jurja Farkasya, 1507. god. vlasnik je Baltazar Alapić, kasnije dolazi u posjed obitelji Patačić, dok su Lentulaji i Kulmeri najvjerojatnije bili zadnji posjednici Demerja i Hudog Bitka, sve do agrarne reforme.
Budući da su vlasnici imanja istovremeno bili i pokrovitelji crkvenih župa, izdvajanjem iz brezovičke gospočije, stanovnici Demerja i Hudog Bitka tada su izdvojeni iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je u ono vrijeme bila poznata pod imenom Sveta Marija u Polju, i pripojeni u župu Svetog Juraja u Polju tj. u današnju župu Svetog Ivana Nepomuka. Tako je nastala neprirodna i specifična situacija, u kojoj je Demerje na samoj međi, a Hudi Bitek gotovo u središtu brezovičke župe. Ovakva se situacija zadržala do prve polovice 20. st., kada je odlukom crkvenih vlasti Hudi Bitek vraćen brezovičkoj župi, dok Demerje još i danas pripada stupničkoj župi, makar je smješteno u neposrednoj blizini brezovičke župne crkve.
Iako se prošlost Demerja stoljećima stapa i isprepliće s poviješću Brezovice i Stupnika, ono je u staro vrijeme imalo značaj veći od današnjega, budući da je bilo drugo po veličini (nakon Stupnika) selište u ovom kraju. Stoljećima je bilo samostalna seoska općina – Sučija, što povijesni izvori prvi puta spominju 1507. godine ali s velikom vjerojatnošću možemo tvrditi da je Samostalna Sučija Demerje postojala i ranije. Godine 1857. Demerje je Sučija s 32 kuće i 406 žitelja, Brezovica tada ima 4 kuće, Desprim 10, Goli Breg 10 kuća itd.
Od 1889. god. Demerje je s pripadajućim mu Leskovcem, porezna općina u sastavu Upravne općine Stupnik, koja je pak dio kotara Samobor. Upravna općina Stupnik 1916. godine je izdvojena iz kotara Samobor i pripojena kotaru Zagreb, te od tada do danas Demerje u raznim administrativno-upravnim oblicima pripada Zagrebu.
Nažalost, iako su u Demerju postojale dvije plemenitaške kurije, ništa od njih nije sačuvano. Budući da su to bile drvene građevine, ili su izgorjele ili ih je savladao zub vremena. Kurija obitelji Patačić, kasnije u vlasništvu Kulmera, nalazila se na današnjem tzv. krčelićevom brijegu, a o njoj je župnik Sačić prije nešto manje od 150 godina napisao: „…Dvor se raspada i već se jedva nazire njegovo mjesto…“ U župnim se zapisima (prema preč.Komorčecu) spominje još jedna kurija, a to je dvor ili kurija obitelji Lentulaj, za koju se pouzdano ne zna gdje se nalazila.
Na popisu župljana iz 1669. zabilježeno je 35 kuća i slijedeća prezimena: Sačer, Majdak, Kesnoglav, Lončić Svedrović, Kerčanić, Majdak, Mateša, Keblar, Bartolić, Maleković, Šantek, Vučinić, Plavec, Bedek, Kos, Biškupić, Razum, Plević, Pavlešić, Tkalec, Jelušić, Orlek, Ritak, Kveško, Pilia i Kolarić. Jedan se dio ovih prezimena tijekom vremena izgubio, a dvanaestak ih se održalo do danas.
Ovo je tek mali pregled demerske povijesti, priređen posebno za priliku proslave 160 godina školstva u Brezovici. Većina ovdje spomenutih podataka utemeljena je na povijesnim izvorima, koje zbog opširnosti ne navodim. Na detaljnijoj i opširnijoj povijesti Demerja treba još dosta poraditi…
kolovoz 2010. S.K.Pozdrav od Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar