Mr.Zdravko Lučić i Goran Beus Richenbergh |
Kao što je i najavljeno jučer je u našem Domu održana javna tribina na temu povrata imovine nekadašnjih Zemljišnih zajednica, a koju su 1947. godine ondašnje komunističke vlasti "nacionalizirale".
Gostovali su mr. Zdravko Lučić predsjednik Zajednice udruga Zemljišnih zajednica Hrvatske, i Goran Beus Richembergh saborski zastupnik i predlagatelj Zakona o povratku imovine Zemljišnih zajednica.
Tribinu je u ime domaćina otvorio Zdenko Kuftinec, te je nakon kratkog uvoda dao riječ mr.Lučiću. Budući da mnogi danas i ne znaju što su to Zemljišne zajednice mr.Lučić je iznio povijesni prikaz njihovog nastanka, te opširno obrazložio kako su one funkcionirale kao oblik skupnog vlasništva. Istaknuo je prednosti ovakvog upravljanja zajedničkom imovinom, uslijed kojih su nekada izgrađeni mnogi javni objekti, osnovana mnoga vatrogasna i druga društva, te ostvarivani drugi javni interesi. Pri kraju svog izlaganja Lučić je podvukao nedvojbenost posjeda zemljišnih zajednica kao privatnog vlasništva, koje se kao takvo mora vratiti vlasnicima.
Zastupnik u Hrvatskom saboru, g.Beus Richembergh naglasio je kako nijedna uređena država ne može funkcionirati kao pravna dok ne ispravi povijesne nepravde koje su njezini pravni prethodnici nanijeli građanima. Iznio je pregled dugotrajnih pokušaja povrata imovine zemljišnih zajednica, koje vladajući iz raznih razloga opstruiraju. G.Beus je izrazio vjeru u konačan uspjeh, za koji treba lobirati na sve načine, a posebno vršeći pozitivan pritisak na izabrane pretstavnike na svim razinama.
Nakon izlaganja g.Beusa, g.Kuftinec je ukratko prezentirao postojeću dokumentaciju Zemljišne zajednice Demerje, a koja sadržava popise ovlaštenika i katastarskih čestica, kao i vlasničke udjele (juševe).
S obzirom da postoji ovako opširna dokumentacija, nakon što bude donesen Zakon o povratu imovine, ne će biti teško dokumentirati zahtjev za povrat, istaknuo je mr.Lučić.
Na upit prisutnih predviđa li prijedlog zakona direktni povrat imovine ovlaštenicima, g.Beus je odgovorio da će imovina biti vraćena onome od koga je i oduzeta tj. zemljišnim zajednicama, a nakon toga će ovlaštenici odlučiti je li će imovinom upravljati zajednički ili će je podijeliti.
Na kraju je mr.Lučić naglasio potrebu što hitnijeg osnivanja Udruge ovlaštenika Zemljišne zajednice Demerje, kako bi njezini predstavnici mogli pomoći u lobiranju za donošenje Zakona o povratu.
Na tribinu se odazvalo petnaestak Demerčana |
Pozdrav od Demka!
4 komentara:
Petnaestak Demerčana! Jadna, žalosna demerska stvarnost! Eto, samo sam imala potrebu to reći
Ne znam,oglašavanje ove tribine zbog vremenskog tjesnaca nije bilo baš na visini. Ali, s druge strane znam barem deset ljudi koji su bili obaviješteni ali nisu došli...
Bilo kako bilo, ovo je tek početak pak bumo vidli (rekli su slepci).
Da bih približio stvarno stanje stvari zainteresiranima, od kud da krenem s komentarom nego od stvarnosti. Da, jaaako je mali broj Demeraca nazočio tribini; moram reći da mi je Z. Lučić iz svog dugogodišnjeg iskustva pripremanja tribina i sastanaka o zemljišnim zajednicama (ZZ) rekao da ako dođe i 5 ljudi, za početak je dobro. Znamo da ljudi iz različitih razloga ne dolaze na takve (ili bilo kakve druge) skupove, što se potvrdilo i u Demerju (opet): zbog nezainteresiranosti za temu, zbog toga što sve znaju i što ima netko njima pričati o tome, zbog predrasuda, zbog skeptičnosti da se nešto može promijeniti, zbog privatnih zauzetosti ili posla u vrijeme održavanja skupa, zbog osobnih političkih stavova suprotnih orijentacijama onih koji dolaze u selo predstaviti neku temu, zbog nesimpatičnosti onog tko skup organizira ili zato što ne razgovaraju s njim, zbog toga što inače ne izlaze iz svoje kuće i dvorišta, zbog neobaviještenosti o održavanju skupa, zbog glavobolje ili bolesti, zbog toga što su zaboravili doći, zbog toga što su iz svoje obitelji poslali jednog „delegata“ pa što će onda ići još netko, zbog antiprotivnosti svemu, zbog toga što su zaljubljeni, zbog toga što nisu zaljubljeni, zbog toga što je skup u subotu, a nije, recimo, u petak, zbog toga jer skup organizira taj i taj, a taj je povezan s tim i tim, pa je pozadina svega toga ta i ta i zbog sto drugih ljudskih (hrvatskih, demerskih) razloga.
(nastavak u slijedećem broju)
(nastavak iz prethodnog broja)
Točno je što kaže Demko: oglašavanje nije bilo na visini. Mislio je vjerojatno: temeljito. Ajd da krenem od početka. Prvo, Demerski dom je poprilično „rasprodan“ za korištenje u popodnevne i večernje sate. Drugo, saborski zastupnik G. Beus Richembergh mogao je doći na tribinu samo u petak ili u subotu u 18:00. Pošto je dom petkom u to vrijeme zauzet, lako je shvatiti zašto je odlučeno da se tribina održi u subotu u 18. Unatoč mojoj upozorbi da predstoji kratko vrijeme od manje od tjedan dana da se organizira masovnija nazočnost Demerskog pučanstva tribini, Z. Lučić je inzistirao da se skup održi što prije, na račun masovnosti, dok se može ovih dana „uhvatiti“ Richembergha. A, slažemo se, saborski zastupnici ipak ne dolaze često u Demerje. Čak ni u organizaciji stranačkih Demerskih ogranaka ili nezavisnih političara. Zato se i nije moglo obaviti sveobavještavanje svih Demeraca o održavanju tribine. Znalo se i da 18 h u proljeće na selu nije baš idealno vrijeme za organiziranje bilo čega jer ljudi rade u polju. Međutim, svjesno se ušlo u to i ne žalimo se. Nije bilo krcato kao na KUD-ovskom Demerskom fašniku, ali ipak se „u prvom čitanju“ čulo o ZZ i sada će ljudi razgovarati o tome. Z. Lučić je jučer predložio da se utemeljiteljska skupština Demerske udruge ZZ održi već za tjedan dana, međutim moje je mišljenje da se nj e z i n o j organizaciji i pripremi pristupi temeljitije i informiranije i da ne treba s tim požuriti (ali niti odugovlačiti). Ne poučen iskustvom sa tribine nego zato jer je ipak riječ o utemeljivanju nečega. Tribini su ipak nazočili barem po jedan Demerac sa svih ili većine selskih strana i dosegla se jedna kritična masa koja može informirati druge, susjede i poznanike, o čemu se radi. Dakle, cilj tribine je ostvaren. Moram reći da nije došla nekolicina ljudi koja je obećala da će doći, a jedna me osoba nazvala i ispričala se što neće doći, zbog obveza, ali daje svoju potporu tribini, makar na taj način. Također moram reći da je tribini nazočio predsjednik Mjesnog odbora Demerje Veljko Šivak i član Odbora Matija Plavec, jedan odbornik nije mogao doći jer je radio u vrijeme održavanja tribine, dok od preostale dvojice ni traga ni glasa. Točno: bilo je nazočno 16 Demeraca (od toga jedan neautohton, doseljen), 1 Brezovčak, 1 Kupinečkokraljevčan i dvoje Novozagrepčana. Glede toga, to je to.
Demko u postu kaže „vladajući“. Da ne bi bilo zabune: Richembergh nije govorio ni mislio samo na trenutnu vlast u državi nego na obje vladajuće garniture unazad 12, pa i više godina. Dakle, i HDZ-koalicijsku i SDP-koalicijsku.
Što se tiče ZZ Demerje, ponovit ću ovdje jučer rečeno: prednost za Demerje je ta što postoje i dostupni su podaci (popis) ovlaštenika (članova) ZZD 1947. kad su ZZ ukinute, njihovih vlasničkih udjela u ZZD, te popis katastarskih čestica zemljišta kojim je ZZD gospodarila. Mnoga druga sela o tome mogu samo sanjati. Navedene podatke za Demerje u arhivu je pronašao upravo Zdravko Lučić. Također, ZZD je u tadašnjem Kotaru Zagreb bila jedna od većih sa svojih 632 katastarska jutra s kojima je gospodarila.
Na kraju želim reći još nešto. Kao što su mi neki (možda) htjeli implicirati, jučerašnja tribina nije bila stranački niti predizborni skup, bez obzira što joj je nazočio saborski zastupnik koji je političar sasvim određene političke orijentacije. Moje je mišljenje da vrijedi čuti i saslušati svakoga. Ili većinu. Jučerašnja tribina je bila na temu zemljišnih zajednica koje su, iako političko, ipak nadstranačko pitanje. Kao što je rekao saborski zastupnik Richembergh, danas je suveren onaj tko je vlasnik polja, šuma, izvora vode, mora…, a povrat otetog zemljišta zemljišnim zajednicama je ispravljanje jedne velike povijesne nepravde [možda u tome i jest problem?!] i vraćanje zemljišta onima čiji su ga pređi porezom otkupili i novo zemljište kupili i marom dobrog gospodara njime gospodarili. A riječima g. Lučića se može i zaključiti: život naših predaka ne smije stati, a mi nemojmo biti ti koji smo mogli, a nismo ništa poduzeli.
Objavi komentar