GLEDIŠTA VUJCA ŠTEFINE (Ex Sveti Petar Demerje): LEPI JURAJ KRES NALAŽE

Sutra po katoličkom kalendaru slavimo dan Sv.Juraja mučenika, zaštitnika Turopolja, a koji je u davna vremena bio i patron naše župe koja se tada nazivala Sv.Juraj u polju.

Zbog toga se i u Demerju običaj paljenja krijesa navečer uoči Jurjeva zadržao do današnjih dana, mada ga u sadašnjem vremenu nalazimo tek ponegdje. Prije samo dvadesetak godina gotovo i nije bilo dvorišta u Demerju ali i šire, ispred kojeg u predvečerje Jurjeva nije gorio krijes. Ovako Stjepan Korenić 1896. godine opisuje Jurjevske običaje:

Na Gjurgjev dan, rano ujutro, ustane žena i ide „rosu brati“. Peču (bijeli rubac) vuče po rosi i nabere rose, te ju „ižmikne“, pa onu rosu daje kravi, da joj više mlijeka dade. Pastiri pako nastoje, da rano ujutro napasu blago na tudjoj paši, misle naime, da će im onda blago biti debelo. – U večer pred Gjurgjev-danom nalože pastiri na „križanji“ borovice, drvlja i šikarja, pospu slamom, pa to sve zapale. Kad počne gorjeti, djevojke stanu oko vatre i pjevaju:

Lepi Juraj kres nalaže,

Na Jurjevo navečer.

Jednom rukom kres nalaže,

Na Jurjevo navečer,

Drugom rukom venčec vija,

Na Jurjevo navečer,

Tretom rukom meč povija,

Na Jurjevo navečer.

Sfalilo mu malo zlata,

Malo zlata za dva lata,

Na Jurjevo navečer.

Hodi, Jurek, ćaćka prosit,

Da ti dade malo zlata,

Malo zlata za dva lata,

Na Jurjevo navečer.

Hodi, Jurek, mamu prosit,

Da ti dade malo zlata,

Malo zlata za dva lata,

Na Jurjevo navečer.

Hodi, Jurek, bratca prosit,

Da ti dade malo zlata ,

Malo zlata za dva lata,

Na Jurjevo navečer.

Hodi, Jurek, sestru prosit,

Da ti dade malo zlata,

Malo zlata za dva lata,

Na Jurjevo navečer.

Poslije ove pjesme skaču djevojke i momci preko vatre. Drže, ako preskoče vatru, da ih ne će tresti „zimica“ cijelo ljeto.

Na sam Gjurgjev dan idu od kuće do kuće tako zvani „Jurjaši“, tj. pastiri, noseći zelene grane, te pred kućom pjevaju:

Prošel je, prošel pisani Vuzem,

Došel je, došel zeleni Juraj,

Na zelenom konjiću,

Na pisanem voliću,

Nadelite Juraja,

Draga moja mamica:

Dajte nama kuk, (kuk=svinjski but)

Da nas ne bu vuk.

Dajte nama jajc,

Da nas ne bu rajc.

Dajte nama hrži,

Kaj se doma trži.

Dajte nama hajde,

Kaj se doma najde.

Dajte nama groš,

Da nas ne bu još.

Nadelite Juraja,

Draga moja mamica.

Donesel je puno vam

Uprav tak, kak je i nam:

Pedalj dugu travicu,

Laket dugu mladicu.

Gospodarica sada daruje Jurjaše: jajima, sirom ili suhim mesom. Ako pak ne dobiju ništa, onda pred onom kućom zapjevaju:

Lesica vam podrta (lesica=lesa,dvorišna vrata)

A kravica odrta.

Tako je to bilo nekada, a kako se naši stari lijepi običaji ne bi u potpunosti ugasili pozivam vas, ne samo da krijes upalite ispred vaših dvorišnih vrata, već da i svoje susjede, rođake i prijatelje podsjetite na ovaj lijepi dio naše tradicije.

Svima koji sutra slave imendan, želim puno sreće, zdravlja i Božjeg blagoslova!

Pozdrav od Demka!

Evo, kao nadopunu ovoga posta objavljujem dvije autentične večerašnje fotografije, snimljene oko 20,30 u Demerskoj ulici. Hvala Zdemku!