ISTINA JE VODA DUBOKA

         Lijepo je znati kako u današnjem novinarskom žutilu još uvijek postoje novinari koji se ni po koju cijenu nisu spremni odreći istine. Jedan od njih je i sada već bivši kolumnist Večernjeg lista Tihomir Dujmović, koji je postao „bivši“ baš poradi svoje principijelnosti  i istinoljubivosti. S portala dnevno.hr prenosim njegovu zabranjenu kolumnu:

       Tihomir Dujmović:

Nisu svi plakali od sreće!

       I dok je kamera pokazivala cijelu zemlju kako jeca od neizrecive sreće, predsjednik države, rotimovski konsterniran šutio je gotovo dva sata. A onda je u kratkom govoru dva puta spomenuo da ne smijemo zaboraviti da smo mi činili ratne zločine!

Sve je bilo spremno za egzekuciju. Susjedni dnevni list je najavio „Konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana“, tekst koji preko reda ulazi u anale novinarske besramnosti, Goran Rotim je obukao crno odijelo i nije imao u planu veseliti se, kao ni za karmine odjevena Tatjana Munižaba. Da bi za svaki slučaj prevenirali stvar, pozvali su Višnju Starešinu na HTV u 8 30, ali da ih ne bi išibala argumentima već u devet su je izbacili iz studija pozvavši u njen stolac jednog Josipovićevog kolegu sa Pravnog fakulteta. Valjda da umiri moguću bjesnu naciju i objasni im pravnim jezikom da je zločin-zločin! I da ostanu mirni! Dan ranije HTV je strašio naciju izjavom Martićevog ministra Save Štrbca kako u slučaju osuđujuće presude Srbi već imaju spremne odštetne zahtjeve za udruženi zločinački pothvat. A onda je Hrvatska zajecala od sreće!

Toliko izmučena, toliko izmrcvarena, toliko ponižena, ova zemlja više nije imala snage pjevati punog glasa. Cijelo jutro Hrvatska je plakala i jecala od sreće! Ali, nisu svi plakali od sreće! Državna televizija u liku Gorana Rotima bila je zatečena, emocionalno posve prazna, sa zbunjenim izrazom lica jedva prikrivenog nezadovoljstva. Za razliku od njega, Saša Kopljar je na Novoj TV pustio iskreni osmijeh, priznavši da je nemoguće u ovoj situaciji zadržati sreću, ispričavajući se u ime svoje ekipe koja ponosnom grajom što je probijala eter nije krila emocije.

I dok je kamera pokazivala cijelu zemlju kako jeca od neizrecive sreće, predsjednik države, rotimovski konsterniran šutio je gotovo dva sata. A onda je u kratkom govoru dva puta spomenuo da ne smijemo zaboraviti da smo mi činili ratne zločine! U trenutku kad i Haag šuti o tome centrala lijeve Hrvatske prekida veselje ! Traži suzdržanost! Opominje! Podsjeća! Zvjera oko sebe ne bi li pronašla odbačenu  košuljicu kakve ustaške zmije! Mislite li da bi mu trebala dva sata da smisli što će reći da je na kakvom sudu oslobođen neki partizanski general za ratne zločine? Da li bi i tada izbjegao odgovor kao što je izbjegao odgovor na pitanje novinara Hrvatskog radija Zadre, da se očituje o povijesnim implikacijama presude? Da, kako da prevali preko usana činjenicu da je ovo oslobađajuća presuda Tuđmanu i njegovoj politici? Kako da prizna da je ovo međunarodna abolicija Gojku Šušku čovjeku kojeg smo medijski već poslali na izdržavanje kazne? Kako da kaže da je bilo besramno sve ove godine onako usukano, suzdržano, gotovo poluilegalno slaviti Oluju? Kako da kaže da se eto baš sad prisjetio kako je bilo neprimjereno kad je Pupovac prozvao Kosor što pozdravlja „nepravomoćno osuđene haške optuženike“? Kako da kaže da je ono što tvrdi nevladina udruga Documenta o Oluji dijametralno suprotno onome što sada potpisuje Haški sud? Nije li baš on Documenti nedavno dao odlikovanje? Kako da kaže da ga je sram što je njegov prethodnik pod prijetnjom procesa za veleizdaju pustio strane medije i haško tužiteljstvo u tajne arhive ne bi li nekako skrpali priču o zločinačkom pothvatu? Kako da kaže da su nevladine udruge, kompletna ljevica i najveći dio medija zdušno navijali za Haag? I kako da nam prizna da je ovom presudom propao epohalni plan da se ova hrvatska država izjednači sa NDH? A sve su već imali na dlanu!

Drčan i arogantan, Milanović nam se prvi ukazao. Rezigniran, neću reći tužan, ali dovoljno rezigniran da kao što nakon poraza analiziramo sve detalje, naciju podsjeti da je presuda donesena sa tri glasa za i dva protiv. Da si ne bi umislili da svijet jednoglasno misli da nismo zločinci! I još nam je rekao da je ovo dokaz da je tanka linija između pravde i nepravde! Pa valjda je činjenica da ti netko izreče kaznu od 24 godine zatvora, a onda te oslobodi, dokaz potpunog kraha vjerodostojnosti međunarodnog suda,valjda je ova presuda dokaz da je ona prva presuda bila izraz političkog „zločinačkog pothvata“, ukratko sve samo ne dokaz filigranske crte između istine i laži! A kao i Josipović i Milanović nam je imao potrebu reći da su zločini u Oluji počinjeni i da će se istragama o tome nastaviti! Nikad nitko nije tvrdio da nije bilo pojedinačnih zločina, mi smo se branili u Haagu da cijela Oluja nije zločinački pothvat! Mi smo se branili da nam država nije nastala na zločinu! I ta je danas bitka dobivena i zbog toga od sutra više ništa neće biti isto i ta dobivena bitka vraća ponos naciji i zaziva afirmaciju politike dr. Tuđmana. A ne vješala za tu politiku kako se nadao susjedni dnevni list. Što o svemu  tome ima reći biciklist u kontra smjeru ostala je tajna.

ADVENT U NAŠOJ ŽUPI

Prenosim s: http://www.nepomuk.hr/Naslovnica/ZORNICE.aspxZORNICE

Ove godine, svaki dan došašća, zornice u 6 ujutro, te okrijepa poslje mise...

 
         USUSRET ADVENTU   

 

Ove godine slijede nam  23 MISE ZORNICE (od 2.12.)!!!!!

Dočekajmo zoru zajedno u molitvi, a nakon toga nastavimo druženje uz čaj i kavu u domu Sijač.

Za to ostvariti potrebno je samo malo dobre volje, vaših ruku rad i nekolicina stvarčica…

Osposobimo zajedno naše župne prostorije i uljepšajmo si jutra u prosincu!

                     

Zainteresirani dođite na DETALJNIJI DOGOVOR oko uređenja u utorak   27.11. u 20:15 h u gornju dvoranu doma Sijač.

RADNE AKCIJE SU U SUBOTU 1.12. U 16 SATI !!!!

HOHŠTAPLERAJ

Štovani posjetitelji ovog bloga molim vas da sa sadržajem ovog posta upoznate vaše ukućane koji se ne služe računalom a vlasnici su privatnih šumskih parcela u „Demerčici“.

                                  UPOZORENJE

        

         Upozoravam vlasnike privatnih šumskih parcela da u posljednje vrijeme na našem području djeluje nekakav „Izviđač“, koji je u stvari predsjednik Udruge „Privatne šume“, te ukoliko niste član te Udruge spomenuti izviđač koji se zove Zlatko Bikić nema nikakvih zakonskih ovlasti u nadzoru načina korištenja vaših šuma! On može, kao i svaki drugi građanin, zatražiti inspekcijski nadzor zbog nezakonite sječe ali ne može i ne smije odobravati sječu stabala, identificirati  parcele, naplaćivati kazne, niti vršiti bilo kakve druge pravne radnje. Oznaka na njegovoj odjeći oznaka je njegove udruge, i on nije predstavnik Hrvatskih šuma.

         Ukoliko imate namjeru sjeći stabla u svojoj šumi, to vam na zakonit način mogu odobriti odnosno doznačiti jedino djelatnici Šumarije Remetinec, po uobičajenoj i ustaljenoj proceduri.

         Kao direktnu posljedicu djelovanja gore spomenutog gospodina imam problem s posjednicima susjedne parcele, jer im je on navodno pokazao da međa gotovo 20 metara zadire u moj posjed! Inače rečena međa ne dijeli samo sadašnje susjedne parcele, već je u prošlosti razdvajala posjede zadruga te je na sadašnjem mjestu još od agrarne reforme!

NAJAVA

         I ove godine KUD „Orač“ Demerje održava tradicionalni Božićni koncert u crkvi Sv.Križa u Sigetu, 27.prosinca 2012. u 18,30 sati, ali to i nije neka vijest za ovaj blog. Novost je da

                               KUD „Orač „ Demerje priređuje

              BOŽIĆNI  KONCERT

        U zagrebačkoj Katedrali, 28. prosinca 2012. u 18 sati

        Čestitam članicama i članovima KUD-a!

ŠKOLA U LESKOVCU

         U ovome postu pogledati ćemo malo u susjedstvo, točnije baviti ćemo se problemom nepostojanja škole u Hrvatskom Leskovcu. Zacijelo ste već čuli kako u Leskovcu već dugi niz godina postoji inicijativa za gradnju škole, ali se zbog različitih, više subjektivnih nego objektivnih, razloga još uvijek ne nazire skori početak njezine gradnje.

         Nažalost, zbog ograničenja blogspotovog editora, nisam u mogućnosti ovdje objaviti opsežnu i sadržajno kvalitetnu prezentaciju o ovome problemu, a koje je autor uvaženi g. Ivan Jurković koji mi je ljubazno dostavio sve raspoložive podatke. Zato ću sam pokušati objasniti  sve aspekte ovog problema, a ukoliko negdje „fulam“ uvijek me možete ispraviti u komentarima na ovaj post.

            Hrvatski Leskovac, naselje koje je danas u sastavu zagrebačke gradske četvrti Novi Zagreb – zapad, počinje se jače naseljavati nakon 2.svjetskog rata, a danas broji oko 2700 stanovnika. Rastom broja stanovnika rastao je i problem škole, pa tako danas djeca od 1. do 4. razreda školu pohađaju u neadekvatnim uvjetima u zgradi dječjeg vrtića, dok ostali školu pohađaju u Brezovici ili u Lučkom. Obje rečene škole rade s maksimalno popunjenim kapacitetom, a škola u Lučkom više ne upisuje djecu iz Leskovca. Pitanje je vremena kada će i škola u Brezovici postati premalena budući da se broj učenika i tamo povećava. Samo naselje H.Leskovec broji 360 djece, od predškolske dobi do četrnaeste godine života, što potrebu gradnje nove osnovne škole čini neupitnom.

            Sva dosadašnja nastojanja oko izgradnje nove zgrade škole padala su na odabiru lokacije. Budući da su dvije prve potencijalne lokacije otpale, čelnici leskovačke mjesne samouprave podupiri izgradnju škole na trećoj lokaciji, onoj nasuprot željezničkog kolodvora H.Leskovac. Prednosti ove lokacije su to što se nalazi u centru mjesta, i nije potreban otkup zemljišta. Nedostatke kao što su skučenost parcele i blizina željeznice, čelnici Leskovca drže lako rješivima.

 

           Što se same gradnje tiče, inž.Jurković predlaže montažno–modularnu izgradnju, što bi bitno pojeftinilo izgradnju, a veličina objekta bi se lako mogla prilagođavati prema broju učenika.

                                                *    *   *   *    *

            Bilo kako bilo izgradnja škole je više nego potrebna, dok je  o svim ostalim aspektima moguće raspravljati, a kao prilog toj raspravi niže ću iznijeti svoje osobno viđenje ovog problema. Naglašavam kako se radi o isključivo mojem osobnom mišljenju, te da iako se ono donekle razlikuje od mišljenja leskovečkih čelika, ja ih u njihovim nastojanjima u potpunosti podržavam.

            Već sam ranije naglasio neupitnost gradnje nove osnovne škole. Međutim prilikom odabira lokacije treba sagledati širu sliku problema: Sadašnje granice Gradskih četvrti trebamo zanemariti pri odabira najpovoljnije lokacije za školu, jer  one nemaju s time nikakve veze, a ako pogledamo u budućnost moramo vidjeti kako buduća osnovna škola nije potrebna samo za Leskovac! Naime kada brezovička škola postane premalenom u novu školu će trebati ići i djeca iz Demerja, dijela Golog Brega, možda i Desprima, pa čak i Stupnika. Za nešto takvo „treća“ lokacija je jamačno pretijesna, pa mislim da bi i Grad i Država morali smoći novca za otkup zemljišta i izgraditi školu sa svim potrebnim sadržajima na dovoljno velikom prostoru. To je ulaganje u budućnost, a na koje bi pismima, e-mailovima, telefonskim pozivima i svim drugim raspoloživim sredstvima permanentno trebali podsjećati one za koje smo glasovali, kako one u Gradskoj skupštini, tako i one u Državnom Saboru!

ROĐENDAN

         Ptičica mi je prišapnula da jedan vjerni čitatelj i komentator ovog bloga danas slavi rođendan, pak mu eto ovim putem želim uputiti svoje najbolje želje, a kao poklon toj divnoj i hrabroj osobi objavljujem nekoliko lijepih slika koje će mu se, nadam se, svidjeti.

Ovom čestitkom želim poručiti dragom „Peri s pilane“  da mi je njegova podrška jako bitna, i kako sam uvijek kada bi  poželio ugasiti blog, (a to se već nekoliko puta događalo) pomislio kako će taj moj svojevrsni prozor u svijet „Peri“ jako nedostajati. To je jedan od razloga zašto sam istrajao u pisanju bloga, a za to su svakako zaslužne i „Perine“ pohvale i komentari. Zato danas kada naš Pero-Ivica slavi svoje Abrahamovo upućujem mu i jedno veliko HVALA!

   Sretan Ti rođendan,Ivice !  

NAPOKON SLOBODNI !

         Napokon dočekasmo i ovu lijepu vijest, čije značenje nadilazi sve drugo što se ovih dana i mjeseci događalo, jer ova presuda ne samo da oslobađa dvojcu časnih ljudi – njezino je značenje iznad vremena i našeg skromnog poimanja, ona znači skidanje objede s jednog cijelog naroda!

         Možda još ipak ima nade za ovaj kvarni svijet.

         Nek vam je svima sretan današnji dan!