SARAJEVO I VISOKO 1.dio

            Prošlog vikenda, 2 i 3. srpnja 2016.,  Sindikat hrvatskih željezničara za svoje članove organizirao je izlet u Sarajevo i Visoko. Budući da je posjet Sarajevu bio  moja neostvarena želja nije me trebalo nagovarati na ovaj izlet, a budući da se putovalo u opuštenom i poznatom društvu putovanje, unatoč dužini i zahtjevnosti nije bilo nimalo naporno.

            Nažalost, kako život ima svoje svijetle i one manje svijetle strane, naš je put obilježio i jedan tužan gubitak; naša suputnica, kolegica i prijateljica Senada Pavečić preminula je tijekom putovanja od posljedica srčanog udara u Sarajevu, a na posljednje počivalište ispratili smo je 7. srpnja 2016., na Markovom polju.

Ovaj post posvećujem rahmetli Senadi Pavečić, te joj na taj način želim zahvaliti za svaku lijepu riječ, osmjeh i gestu, za sve ono čime nas je dobrim dotaknula, a isto tako i uputiti molbu zajedničkom nam Stvoritelju neka joj bude milostiv.

            Kako je riječ o dvodnevnom izletu velik dio vremena smo proveli u autobusu što ipak nije umanjilo sadržajnost našega putovanja, a sakupilo se toliko dojmova i impresija da ih moram podijeliti na odvojene cjeline:

ŠEHER  SARAJEVO

            Sarajevo je grad koji zavolite na prvi pogled, grad u kojem ima nešto što vas osvaja i plijeni vašu pažnju, grad toplih i susretljivih ljudi, grad bogate kulture i povijesti, grad koji osvaja, grad koji jednostavno morate voljeti...

            Ipak, nisam pisac, niti putopisac, pa zato pogledajmo što nam govore fotografije:

Spremni za polazak

Hotel "Saraj" nalazi se pokraj Bentbaše, brane na Miljacki i tunela, na  desetak minuta od Vjećnice i Baščaršije

Soba u hotelu

S balkona hotelske sobe pruža se pogled na Miljacku i staru gradsku jezgru

Čuveni Sebilj na Baščaršij gdje smo se, oslim fotkanja za uspomenu, napili vode jer stara pjesma kaže: "Tko se jednom napije vode sa Baščaršije, taj iz Sarajeva više otići ne umije."

Na Baščaršiji jednostavno morate kupiti nešto za uspomenu

Tipična ponuda

Kažu da je obično na Baščariji mnogo veća gužva, a što to nije bio slučaj za vrijeme našeg boravka vjerojatno je uzrok to što je još u tijeku mjesec posta - Ramazan

Nezaobilazni čevapi bili su odlični ali uz isključivo bezalkoholno zalijevanje

Begova đamija 

Znamenitosti Sarajeva pokazao nam je mlađahni ali ali vrlo dobro upućeni turistički vodič

Šadrvan  u dvorištu begove đamije mjesto je ritualnog ispijanja vode

Česma s vanjske strane begove đamije 

U pozadini se vidi sahat kula na kojoj sat pokazuje koliko je vremena preostalo do zalaska sunca odnosno zadnje dnevne molitve kojom ujedno  započinje novi dan. Iako izgledom podsjeća na crkveni zvonik Sahat kula to nikad nije bila, već je građena isključivo za svrhu koju i danas obavlja

Na mjestu s kojeg sam snimio ovu prilično mutnu fotografiju nalazi se simbolična crta arhitektonske "podjele" Sarajeva: s ove je strane isključivo orijentalni pristup gradnji, ......

...dok na drugoj strani prevladava srednjoeurpski štih budući su zgrade izgrađene u vrijeme Austro-ugarske

Još malo srednjoeuropskog štiha

Mjesto atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda danas je tek simbolično obilježeno, obližnji se most više ne zove Principovim, a samog Gavrila Princima službena BiH historiografija svrstava u teroriste.

Katolička katedrala Srca Isusova

Strara tržnica još uvijek služi svrsi za koju je građena ali samo za neprehrambenu robu

Šeher - ćehajina ćuprija

Moji suputnici

Pogled s šeher-ćehajine ćuprije: naprijed je brana na Miljacki, a u pozadine se vidi hotel"Saraj" u kojemu smo noćili

Vijećnica je izgrađena za vrijeme Austrougarske, jedno vrijeme je bila knjižnica, a danas je ponovno  vjećnica

Demerski vijećnik ispred sarajevske vjećnice

Nastavlja se.....