ponedjeljak, 17. kolovoza 2015.

Bahati birokrati


            Moram priznati da u vrijeme kada sam se odlučio kadidirati za vijećnika Mjesnog odbora nisam ni slutio s čime ću se sve sresti tjekom obavljanja ove časne dužnosi. I makar sam i prije poprilično znao o okoštaloj i neučikovitoj administraciji našeg Grada, danas bih na tu temu nažalost mogao napisati cijelu knjigu.
         Ovog puta želim podijeliti s vama samo jedan mali prmjer činovničke bahatosti i samodovoljnosti.

         Uoči minulog Blagdana, naša postarija sumještanka (koja je, usput rečeno, majka preminulog branitelja) obratila mi se s pritužbom na kvalitetu vode iz gradskog vodovoda. Vodovodna instalacija u ulici gdje spomenuta sumještanka stanuje nije do kraja izgrađena, točnije radi se o slijepom odvojku kroz koji voda ne cirkulira, te dolazi do ustajalosti radi čega je potrebno povremeno ispuštanje na kraju  cjevovoda.
         Rečeno ispuštanje vode trebali bi periodično obavljati djelatnici holdingove podružnice Vodovod i odvodnja (VIO) ali eto, ponekad ih na to treba  podsjetiti.

         Dakle, do sada ništa strašno: primljenu pritižbu prenio sam našem Predsjedniku Mjesnog odbora, a on istu odmah proslijedio službenici Područnog odsjeka Brezovica. Međutim, kako još traju godišnji odmori, našu ljubaznu, ažurnu i susretljivu gđu Kameliju zamjenjuje manje ljubazna L.Š., a koja je jaakoo preopterećena poslom izvoljela odgovoriti našem predsjedniku otprilike ovako: da to nije njezin/naš posao, da kamo bi došli kada bi riješavali svakome njegove sitne probleme, te da na poleđini računa naša sumještanka može naći broj na koji se može žaliti na kvalitetu vode. Ne znam, ali nakon ovog mislim da je rekla i još štogod, a što mi naš uvijek ljubazni i obazrivi Predsjednik nije prenio...

         Neznam točno opis posla četvero gradskih činovnika koji brinu o mjesnoj samoupravi u Gradskoj četvrti Brezovica. Ali znam da gđa L.Š. ima solidnu plaću, i lijep posao do kojega se danas teško dolazi, naročito ako vam netko blizak u tome ne pomogne. Nažalost to je naša realnost. Zato bi rečena gospođa taj posao mogla malko više cijeniti.
         U kokretnom slučaju poteškoće pojedinca zbog nedovršenosti infrastrukture nikako ne mogu biti stvar pojedinca, jer on nije odgovoran za situaciju u kojoj se nalazi, a gradski činovnici nebi trebali za svaki potez perom gledati u nekakav propisnik jeli to ili nije njihov posao.


                                                                                                  Stjepan Kos

Nema komentara: