Gledajući prema vječnosti ljudski
je vijek tek postaja, ili pak tek mala dionica velikog puta na kojoj se putujući k istom cilju suputnici neprekidno
smjenjuju…
I nitko od nas ne zna kada i gdje je kraj njegovog dijela
puta, a još manje na kojoj „stanici“ silazi njegov suputnik. Ono vječno i
neosporivo zajedništvo kojim nas je Tvorac učinio dionicima istog, više ili
manje teškog bivstvovanja u ovoj dolini suza čuva u nama sjećanje na sve one
koji su s nama išli veći ili manji dio puta. Zato danas posjećujemo
i cvijećem kitimo počivališta njihovih
zemnih ostataka, te paljenjem svijeća
simbolički osvjetljavamo put njihovim besmrtnim dušama nadajući se ponovnom
susretu u Vječnosti.
Najveća svrha i obaveza današnjeg
dana (isto tako i sutrašnjeg Dušnog dana) je pomoliti se za sve one naše mile i
drage koji više nisu s nama. Iako svatko od nas ima nekoga tko mu nedostaje i
za koga će se prvenstveno moliti, nikako ne smijemo zaboraviti sve one koji su
svoje zemaljske živote ostavili na raznim stranama svijeta braneći Dom, Obitelj
i Vjeru.
Najveći pak pijetet odajmo svim
žrtvama suludih ideoloških režima čija su tijela povampireni sljedbenici
bolesnih ideologija razbacali po raznim rovovima, jamama, rudnicima i drugim
neobilježenim grobovima i grobištima.
Na kraju, pomolimo se i za nas
žive. Zavapimo Svemogućem Bogu za dar strpljenja u svladavanju svih žalosti i
poteškoća koje su u drvo našeg osobnog križa urezane.
Nema komentara:
Objavi komentar