Podsjećam
kako dio svjedočenja koje je pokojni Milan
iznio pred „Zdemkom“ i mojom malenkosti možete pročitati u postu pod naslovom „Dvasvjedočenja s Križnog puta 1945.“(link), a postoji i tonski zapis ovog
svjedočenja. Međutim, sudioništvo u krvavom Križnom putu nije jedina nevolja
koja Milana zadesila. Vrativši se kući saznao je da su tzv.osloboditelji
zvjerski zaklali troje njegove braće na Demerju, u Krčelićevom štaglju, te
njihova tijela zajedno s još najmanje tri žrtve, razbacali po polju. O ovome je
u postu „Demerje u II. svj. Ratu“ (link) „Zdemko“ napisao:
Osim
navedena tri ubojstva počinjena od strane partizana, na Demerju postoji i
stratište, gdje su pripadnici partizanske Jugoslavenske armije 8. svibnja
počinili zločin. On je rasvijetljen i rekonstruiran svjedočenjem Milana
Pavleček iz Drežnika Brezovičkog, čija su tri brata tada likvidirana na
zvjerski način. Po dolasku partizana 8. svibnja njihov susjed, čiji je sin bio
partizan, prijavio je partizanima trojicu sinova pokojnog Josipa Pavleček:
Ivana, rođenog 12. veljače 1915., Franju, rođenog 1. rujna 1919. i Vida
Pavleček, rođenog 25. studenog 1921. Povod je bio taj što su četvorica braće
Pavleček bili u hrvatskoj ili njemačkoj vojsci, a stvarni uzrok mržnja zbog
prijašnje svađe oko podjele šumskog drva. Straža srpskih partizana navečer je
došla po njih na polje gdje su radili i zajedno sa Miškom Tončić i Ivanom
Crnković zvanim Belec vezane ih otjerala iz Drežnika na Demerje. Ivan Pavleček
bio je šepav na jednu nogu i kao takav nesposoban za vojsku, brat mu Franjo služio
je u Hrvatskom domobranstvu, a Vid u legiji – njemačkoj vojsci. Ivan Crnković
također je bio nesposoban za vojsku, slabo se kretao, zbog kičme. Bio je
oženjen i imao dijete. Nepoznato je zašto su partizani uhitili i ovu dvojicu
ljudi koji nisu sudjelovali u ratu. U Regeljkinoj kući, tada drvenoj na čijem
se mjestu danas nalazi napuštena zidanica na križanju Gornjodemerske i Demerske
ulice „kod Plavca“ petorki je održano partizansko suđenje. Partizani su ukućane
potjerali u podrum; Regeljka se nije dala iz kreveta pod izgovorom da je
bolesna, pa je očito bila svjedokom tog suđenja. Ivan Pavleček i Ivan Crnković
bili su pušteni kućama. Vjerojatno stoga što je osoba koja ih je prijavila bila
nazočna na suđenju kao svjedok i rekla partizanima da će njih dvojica sada moći
reći tko ih je izdao, partizani su ponovno otišli po njih, sustigli ih kod
brezovičkog groblja i doveli natrag k ostalima na Demerje u tzv. Krčelićev
štagalj, koji se nalazi u današnjoj Demerskoj ulici, dvjestotinjak metara
sjeveroistočno od demerske škole. U štaglju su sva petorica jezivo i brutalno
ubijeni – poklani nožem, „kao svinje“, kako je rekla jedna pokojna Demerčica
„da je krv tekla iz štaglja“. Vid Pavleček je navodno umro od srca kad je vidio
što se događa, a Mišku Tončiću izbili su „sve zube“ i dotukli ga. Navodno je
neka Demerčica i čula njihovo jaukanje. Nakon zločina, na nagovor vlasnika
štaglja partizani su tijela likvidiranih razvezli po sjenokoši u dolini kanala.
Jedna žena od Šivaka koja je išla u Hrvatski Leskovac vidjela je lešine,
prepoznala ih, otišla majci braće Pavleček i rekla joj: „Luca, dečki su ti
poklani!“. Rodbina ubijenih tjelesa je na kolima „među lojtrama“ odvezla doma,
„oprala ih i uredila na daskama položnima na drva“ te su pokopani na
brezovičkom groblju u zajedničkom grobu uz istočni (ili gornji) cintor,
jugozapadno od crkve. Kasnije su obitelji taj zajednički grob razdijelile na
tri zasebna. Preostala dva brata Pavleček preživjeli su rat i očito izbjegli
sigurnu smrt samo zato jer su se u to vrijeme nalazili na povlačenju još
nerazoružane hrvatske vojske.
Unatoč
svim ovim teškim uspomenama Milan je čak i u dubokoj starosti zadržao životni
optimizam i vedrinu, iz njega nije govorio osvetnički gnjev, u glasu mu se za
vrijeme svjedočenja na davne strahote osjećala tek tuga…
Od
g. Milana oprostiti ćemo se u srijedu 09.listopada 2013. u 15 sati, na
brezovičkom groblju. Ožalošćenoj obitelji, rodbini i prijateljima upućujem
svoju najiskreniju sućut.
Nema komentara:
Objavi komentar