IŠČEKIVANJE PROLJEĆA

         Iako se zima još uvijek drži svojih kalendarom zagarantiranih prava tijekom današnje šetnje Demerčicom uvjerio sam se kako već postoji puno znakova kojima nam majka priroda najavljuje  još jednu neumitnu mijenu. I kao da je već cijeloj šumskoj mnogovrsnoj zajednici dodijao snijeg i studen, na svakome koraku nailazimo na nestrpljive šumske životinje i biljke kako željno čekaju proljetnu toplinu kao najavu još jednog ponavljajućeg životnog ciklusa po od Stvoritelja za to određenim pravilima. Iako je taj ciklus kao što već rekoh ponavljajući a time i predvidljiv, uvijek nas iznova fascinira i raduje novo buđenje života, nova i vječna pobjeda Svijetla nad tamom, kao svakogodišnji  podsjetnik da dobro (svijetlo) uvijek i zauvijek pobjeđuje zlo.

 Demerčica je nizinska plavna šuma koja je u ovo doba godine većim dijelom pod vodom. Ovi mladi hrastovi su ušli u treću deceniju života, a to što su im „noge“ često u vodi baš im naročito ne godi, već je to razlog značajnijeg odumiranja stabala. U neku ruku to je i prirodna selekcija tako da na kraju opstaju samo najotpornija stabla.

  Na ovoj slici vidimo tri generacije prisutne u Demerčici: u prvom planu je dio koji je (nakon totalne sječe) pošumljen sredinom osamdesetih, u drugom planu je još potpuno mlada šuma, dok se u pozadini naziru ostaci ostataka „stare“ šume, koju uglavnom još možemo vidjeti u predjelu oko Hudobičkog mosta.

  Prilikom posljednje totalne sječe ovaj je starac nekim čudom pošteđen ali danas neumitno polako odumire. Jeli razlog tome smog s autoceste ili nešto drugo?

  Mladi hrastići svoje će prošlogodišnje lišće u potpunosti odbaciti bujanjem   novih pupova.

  Jedan od najnestrpljivijih šumskih stanovnika svakako je vrba odnosno svima znana cica-maca, čije su mace već počele bubriti

    Lijeska svojim prekrasnim žutim resama najavljuje obilje plodova za šumske stanovnike.

 

Mnoštvo tragova u kopnećem snijegu svjedoči nam o užurbanim „radovima“ na produženju vrste među životinjskim svijetom.

Cijelim me je putem pratilo jato plavetnih sjenica ali baš nisu bile raspoložene za slikanje. Uspio sam nekako traljavo okinuti tek ovu jednu...

Poželite li krenuti mojim stopama ne zaboravite obuti vodonepropusnu obuću, budući da su neki dijelovi šumskog puta potpuno pod vodom.

                            Črnča je formirala gotovo umjetničke oblike…

                                             Lomnica u punom sjaju