Kako je svibanj mjesec u kojem se svake godine ponovo podsjećamo na strahote drugog svjetskog rata, u ovome ću postu nešto reći o onome što sam u prethodnome namjerno izostavio. Naime, prilikom povratka s Bleiburškoga polja, Zdemko i ja smo svratili do Hude jame pored Laškog, još jednom prešućivanom grobištu koje je nakon velike medijske pompe iz 2009. godine danas ponovno gotovo zaboravljeno.
Mjesto Huda jama nalazi se nedaleko od ceste Krško – Celje, kod Laškog, a u njem je istoimeni rudnik, čiji je dio i Barbarin rov, jedno od 900 popisanih grobišta u Republici Sloveniji.
Zavjetnu kapelicu ispred ulaza u Barbarin rov 1997. podiglo je Društvo za ureditvu zamolčanih grobišć |
Ulaz u zloglasni rov |
Ulaz je zatvotren i plombiran |
Neka od 600 grobišta u Republici Sloveniji |
Spomenute 2009. godine, u Barbarinom je rovu ekshumirano 727 ubijenih Hrvata, Slovenaca i Njemaca, od čega je najmanje deset posto žena. Zločin se u tom rudniku najvjerojatnije dogodio koncem svibnja 1945. godine, pogubljene su partizani kamionima dovezli iz logora koji su postojali u Slovenj Gradecu, Velenju, Kranju i Celju. Prema svjedočenjima zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su zatučeni rudarskim krampom. O tome je mještanin Z.Brečko novinarima rekao: „Vidi se da su leševi bili vezani žicom, a mnogima su i smrskane glave, što upozorava da su bili ubijeni na okrutan način. Tijela žrtava su mumificirana, jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila zatrpana s 400 kubičnih metara zemlje postojali uvjeti za to, budući da je bio zapriječen dovod zraka“. O kako se mučnom prizoru radi svjedoče riječi slovenske državne tužiteljice Barbare Brezigar: „Tako grozan prizor nisam vidjela u svome životu!“
Ipak, iako se pretpostavlja da u rudniku ima još oko 5000 žrtava, Barbarin je rov zapečaćen, a daljnja su istraživanja obustavljena. Očigledno je da još, napose u politici, postoje mnogi kojima ne odgovara utvrđivanje istine, posebno je simptomatično to što je i na hrvatskoj strani, nakon posjeta Jadranke Kosor i Mladena Bajića Hudoj jami, zavladala potpuna šutnja.
Sljedeće su slike mučne za gledanje, a nikakv im komentar nije potreban:
Naravno, šutnja ipak ne će sakriti istinu. A istinu možemo iščitati na svakome koraku, pa tako i iz riječi nekima još uvijek voljenog Tita: „Likvidirali smo 200 tisuća bandita, a još smo ih toliko zarobili. Stigla ih je naša ruka pravde.“ Broz je ovo izgovorio nakon što je 28., 29. i 30. svibnja 1945. boravio u Laškom, Trbovlju i Ljubljani.
Pozdrav od Demka!
Pozdrav od Demka!
2 komentara:
Jezoviti rudnik ljudskih kostiju. Udarnički su to odradili, gamad.
ovo se nesmije zaboraviti i sutjeti i treba se otvoriti grob da se posteno sahrane
Objavi komentar