PALI ANĐEO LAŽI

            Otkako je čovjek zaželio vladati drugim čovjekom ustoličio je laž za svoju prvu pobočnicu. I tako eonima laž vlada svijetom, jaki slabima vjekovima pokazuju mjesec u potoku, a zlo časte dobrim. Poretci, pokreti i ideologije koji su tijekom vjekova na krvi svojih neistomišljenika temeljili svoju vlast uvijek su laži i prijetvornošću pravdali svoje zločinačke postupke, pa tako ni vladavine i režimi koji su postojali i djelovali u sagledivim nam proteklih stotinjak godina nisu nikakav izuzetak.

            Tako je drugi svjetski rat na svim stranama u svojem  krvavom kolopletu progutao svu silu nevinih života: mali ljudi uvijek su ginuli za tuđe „velike“ ideologije, a da pritom nisu bili sposobni ni pojmiti o čemu se zapravo radi, budući da tadašnji nivo obrazovanja širokih masa baš i nije bio na zavidnoj razini.

Kako pobjednik uvijek piše povijest tako je i Brozov režim sve svoje neistomišljenike odnosno poražene protivnike, smatrao isključivim negativcima koji su i te kako znali o čemu se tu radi. Stradale su tako stotine tisuća nevinih seljaka, radnika, neobrazovane sirotinje, zajedno s njihovim obiteljima, ali i sva inteligencija i svećenstvo suprotne ideološke orijentacije, a čije je jedini krimen bio što su se našli na suverenističkoj strani , točnije na strani poraženih.

Nije tu bilo čak niti montiranih sudskih procesa poput onoga koji se kasnije vodio protiv blaženog Alojzija Stepinca, veliki broj ljudi iz ogromnog zbjega, kojemu je cilj bio spas pronaći na zapadu, skončao je svoj zemaljski život po raznim rovovima, jamama, i rudnicima. Pedesetak godina nije ih se smjelo čak niti spomenuti, dok je pak s druge strane broj žrtava multipliciran do nepojmivih brojki. Primjera radi, službeni broj Jasenovačkih žrtava desetljećima je bio oko 700 tisuća, a da bi nakon tek ovlaš provedenih istraživanja ta brojka bila svedena na 80 tisuća te se svakodnevno smanjuje jer provjere neprestano nailaze na imena nepostojećih žrtava. Službeni „historičari“ iz tog vremena još i danas nisu spremni prihvatiti razmjer falsificiranja povijesti, već umjesto podastiranja činjenica prijete skandalima i napuštanjima TV emisija.

            Nažalost ne radi se tu samo o pojedincima koji su relikti prohujalog režima, prije bih rekao kako su režim nadživjele neke njegove napose obavještajno-ideološke strukture  koje su danas infiltrirane u sve pore traljave hrvatske demokracije, a putem tzv. civilnih udruga djeluju i prema inozemstvu.

Ovime možemo objasniti današnja žalosna događanja u Republici Austriji koja je neviđenom i ničim izazvanom represijom ustala protiv sudionika komemoracije partizanskim žrtvama, a koja se godinama nesmetano i bez ikavih incidenata odvijala na blajburškom, točnije lojbaškom polju. Komemoracija započinje na Unterlojbaškom groblju  odakle procesija ide na obližnje polje gdje se slavi Sveta misa, i gdje je godinama postavljen spomenik ubijenim žrtvama. Taj spomenik nije samo spomen na nekoliko žrtava koje su tu ubijene, već je to na simboličkoj razini spomenik svim Hrvatskim vojnicima i CIVILIMA ubijenima na raznim stratištima i križnim putevima, a nakon okončanja WW2 .

Osobno sam dva puta nazočio komemoraciji na blajburškom polju, pa mogu posvjedočiti kako tamo nisam vidio ni čuo nikakvo prizivanje ni slavljenje fašizma, uvijek se klicalo jedino Republici Hrvatskoj. Onu jednu ili dvije ustaške uniforme, koje su stvar pojedinca a ne službene poruke skupa, zlonamjerni su (napose „hrvatski“) mediji iskoristili kako bi cijeli skup proglasili okupljanjem fašista. Skup na blajburškome polju nije ideološki. To je prije svega skup sjećanja i odavanja pijeteta nedužnim žrtvama, a na koji najvećim dijelom dolazi rodbina ubijenih. Upravo zato je riječ o brojci koja u pravilu prelazi 10 tisuća duša, dok „pobjednička“ strana na svojim komemoracijama uspijeva okupiti tek koju stotinu ljudi, i to pretežno političara. Zaključak izvedite sami, ali je neprijeporna činjenica kako će pali anđeo laži, iako je svojim krilima već prekrio i Austriju, ta ista krila slomiti na brojkama.

Svim nevinim žrtvama WW 2 i poraća , Domovinskog i svih drugih ratova:

POKOJ  VJEČNI  DARUJ  IM  GOSPODINE

I SVJETLOST  VJEČNA  SVIJETLILA  IM !

POČIVALI  U  MIRU  BOŽJEM!

                                               AMEN !

Ovaj post posvečujem mom djedu Marku  Imprić, ubijenom negdje na križnim putevima.

                                                                      

Na Demerju, 12. svibnja 2018.

                                                                                                          Stjepan Kos