Premda sam odvalio lijep broj godina nikada
do sada putem lokalne usmene predaje nisam čuo za dabra! Dabar je za mene bio
tek jedna lijepa simpatična životinja viđena u prastarom stripu s tematikom iz
života sjevernoameričkih trapera, ili pak glodavac o kojemu se učilo na davnašnjem
satu biologije, a koji živi tko zna gdje, ali svakako ne u našemu okruženju.
Istina,
sjećam se kako je u drugoj polovici devedesetih godina u dnevnim vijestima bilo
govora o naseljavanju dabrova ali mi se to činilo kao nešto što se nimalo ne dotiče
našega kraja...
Međutim, kako volim bauljati po kojekakvim
bespućima, na mjestu gdje rijeka Lomnica protiče ispod autoceste Zagreb –
Rijeka (cca 1000 metara prije naplatnih postaja Demerje) jučer (25. siječnja AD
2018.) naletio sam na prizore kao iz stripa:
 |
| Kad bi mi barem htjeli nasjeći kolaca! |
 |
| Dabrovi "operiraju" tik uz auto - cestu! |
 |
| Ovako rade prirodne (motorne) pile |
 |
| Čak i veće drveće nema šanse pred oštrim sjekutićima |
 |
| Dabrovska skulptura |
 |
| Pasti će i ovo drveće |
 |
| Brana |
 |
| Ovo je snimljeno cca 200 metara od predhodne lokacije, znači širimo djelatnost! |
Nema dvojbe, na našoj Lomnici žive DABROVI! A,
priča o njima u najkraćim crtama ide ovako:
Europski dabar (Castor fiber) pripada rodu vodenih i
kopnenih životinjskih vrsta iz porodice Castoridae i najveći je glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i
ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina
u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 – 30
kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka.
Do konca 19. stoljeća obitavao je na svim pogodnim lokacijama od sjevera do juga Europe.
I u Hrvatskoj dabar nestaje krajem 19. stoljeća poradi čega
nije nikakvo čudo da ga se domaća predaja uopće ne spominje. U Hrvatsku dabar
ponovo stiže od 1996. - 1998. godine u okviru projekta "Dabar
u Hrvatskoj". Dakle, i „naši“ dabrovi na Lomnici su rezultat
rečenog projekta, iako nije poznato jesu li pušteni direkno u Lomnicu ili su se
pak sami rasprostranili (moguće je kako su došli iz rijeke Odre koja je bila
obuhvaćena projektom povrata ovih životinja).
Vrijeme će pokazati je li ova ljudska
intervencija u prirodu bila dobra ili loša, tim više što iz nekih krajeva već
stižu vijesti o štetama koje pričinja sve veća populacija ovih životinja
uvjetovana time što dabrovi danas gotovo i nemaju prirodnih neprijatelja. Za
sad ih možemo smatrati tek simpatičnim graditeljima brana na Lomnici...
 |
| (s interneta) |
 |
| (s interneta) |
Na Demerju, 26. siječnja 2018.
Stjepan Kos
Nema komentara:
Objavi komentar