KRAVICA

        

Slika je posuđena s "Agroportala. Pogodite zašto.

         Krava, ta blaga i mirna domaća životinja koja je nekad bila ekonomska nositeljica sela i seljaka, sve više postaje rijetkost u domaćim dvorištima, kako u Demerju tako i u cijeloj zemlji. Dok unazad samo petnaestak godina gotovo da i nije bilo demerskog domaćinstva koje ne bi držalo makar jednu-dvije kravice, današnjoj djeci njihovi roditelji kravu mogu pokazati tek na slici ili na zaslonu računala. Tako na primjer, barem po mojim saznanjima, u cijeloj Demerskoj ulici nema više niti jedne jedine kravice!

         Što je to istjeralo ovu korisnu domaću životinju iz (većine) naših i inih staja? Ovo si pitanje moramo postaviti tim više što je stočarstvo stoljećima bilo kičma ne samo privređivanja, već i golog preživljavanja seoskog življa, i to ne samo u kriznim vremenima. Sjećam se tako govora jednog postarijeg suseljana  od prije nekih tridesetak godina: „Kravica je dobra mamica! Ako imaš kravu imaš mlijeka, sira, putra, a još svake godine i tele. Ako imaš kravicu nećeš biti gladan!“ 

         Upravo na temelju ovih riječi časnog (danas pokojnog) starca možemo razlučiti što se to dogodilo, odnosno što je to nagnalo ljude da se u tako velikom broju prestanu baviti stočarstvom. No, do odgovora na ovo pitanje nećemo doći baš odmah. Naravno, kako danas pribjegavamo svemu brzom i kratkom,  možemo ponuditi i „instant“ odgovor koji bi bio: Držanje stoke se financijski ne isplati.

         Iako u tvrdnji o neisplativosti uzgoja goveda ima dosta istine, ipak je to samo vrh ledenog brijega u traženju razloga za izumiranje domaće proizvodnje. Usuđujem se tvrditi kako je neisplativost samo sekundarni razlog, dok  stvarni razlog odumiranja domaće proizvodnje moramo tražiti u globalnim ekonomskim previranjima, pri čemu je naše stočarstvo tek , mogli bi reći, kolateralna žrtva. To jednostavno znači da su veliki svjetski igrači pomeli domaću (ne samo) poljoprivrednu proizvodnju, i uz blagoslov „narodne“ vlasti stvorili  takve uvjete na tržištu pri kojima mogu opstati samo veliki. Pri čemu su i domaći „veliki“ zapravo jako, jako mali.

         Ali to još (kao u onim groznim reklamama) nije sve! Iako bi možda mogli tvrditi kako se ovdje radi isključivo o tzv. tržišnoj utakmici, to jednostavno nije cijela istina! Riskirajući da si još jednom priskrbim epitet obožavatelja teorija zavjere, podsjetiti ću vas kako će najveću moć, kako danas tako i ubuduće, imati posjednici odnosno distributeri hrane!

         Koliko god vam se ova tvrdnja činila nevjerojatnom, ona je surovo točna. Dakle, ukoliko cjelokupna proizvodnja i distribucija hrane bude koncentrirana samo na velike korporacije, one će tada imati (već prema „višem“ nalogu) i mogućnost „zavrtanja slavine“ što u prijevodu znači: ako ne slušaš, biti ćeš gladan.

A gladan čovjek loš je prosvjednik, i još lošiji pregovarač…

Pokušao sam, eto, na što kraći način objasniti jedan kompleksni globalni problem, kojega su naše domaće kravice tek jedan mali djelić, a sve iz razloga kako bi vam skrenuo pozornost na potrebu očuvanja domaće proizvodnje. Zato preporučam posebice mladim obiteljima da gdje god, i kada god je to moguće proizvode vlastitu hranu, te svoja domaćinstva pokušavaju učiniti što je moguće neovisnijima.