VRATITE NAM KRAMPUSA

         Sutrašnjeg sveca svakako ne treba najavljivati: Sveti Nikola u svima nama budi najljepša sjećanja iz djetinjstva. E, s kakvim smo samo uzbuđenjem  glancali  obične gumene borovo čizme, stavljali ih na prozor, a onda ujutro nalazili pokoji slatkiš ili voće što bi nam roditelji u toj čizmi ostavili. Darak bi obično bivao skroman kao i mogućnosti u kojima se živjelo, a uz njega je u pravilu išla i šiba. I to ne kao ove današnje ofarbane grančice s mašnom nego prava ljeskova šiba, s kojom smo kasnije, već po potrebi, dobivali po turu!

         Večer uoči Sv.Nikole plašili su nas Krampusom, Nikolinim pratiteljem koji kažnjava zločestu djecu. Strah od Krampusa bio je gotovo opipljiv u zraku, a dodatno ga je znao poticati pokojni Franjo zvani „Šaraf“, koji se prigodno kostimiran iznenada znao pojaviti na prozoru, te doživljaj dodatno podgrijati zveckanjem lanaca.

         Krampus je dakle imao ne samo simboličnu nego i odgojnu ulogu, jer nam je osvještavao neizbježnost kazne za zabranjena djela. Ne moram posebno naglašavati kako su se sva događanja oko Sv.Nikole i Krampusa događala isključivo u obiteljima, dok u tadašnjim crvenoideološki obojenim školama za njih nije bilo ni najmanje mjesta. Tako je malo pomalo Krampus sve više padao u zaborav, a paralelno s njim je valjda  padao i strah od odgovornosti.  „Svjetovni“ odgoj uz poznatu krilaticu „snađi se druže“ vremenom je postao općeprihvaćen, a njegove rezultate kroz različite društveno – socijalne devijacije danas vidimo u svakoj pori hrvatskog društva.

         Usuđujem se tvrditi kako se današnjih društvenih kvarnosti još dugo, dugo nećemo riješiti. I to sve dok novim generacijama od najranije mladosti ne budu usađivane temeljne vrline poput odgovornosti i poštenja. Takvu kvalitetu obrazovanja zasigurno ne može ponuditi današnje školstvo predvođeno Jovanovićem.

         Zato,  vratite nam Krampusa. Za početak neka u svojoj vreći odnese ministra Jovanovića…