Naša draga i lijepa domovina sutra slavi još jedan rođendan, rođendan za koji mnogi njeni građani i ne znaju, rođendan koji je teško prepoznatljiv među njenim izmiješanim praznicima, rođendan koji neki posprdno zovu „škrabalovo“.
Svima je poznato zašto je to tako, poznato je i koji su ljudi i političke stranke za to pred Bogom i narodom krivi. Više su ili manje isto tako poznati oni koji su ovu našu jadnu zemlju opljačkali, upropastili tvornice i radna mjesta, rasprodali resurse, uništili selo i seljake, a obrazovni sustav doveli u jadno stanje zbog kojega nove generacije imaju žalosnu perspektivu perača prozora i sobarica. Sve, sve je to i te kako dobro poznato. Poznato i završeno, bez mogućnosti povratka i popravka, ostaje tek nada kako će odgovorni za sve ove opačine biti na zemlji ili barem na nebu sankcionirani.
Ono što nije poznato mnogo nas više treba brinuti: lijepa je naša ponovo (rekao bih poželjna) udavača, pak makar su iza nje propali brakovi, njeni je sebični političari ponovo guraju u novi brak , u kojemu nitko ne zna što je(nas) čeka. Naročito je zabrinjavajuće to što joj gotovo svi političari i desni i lijevi, i crveni i plavi, narančasti i zeleni obećavaju brda i doline u novom braku s Europskom unijom, skrivajući pri tome sadržaj bračnog ugovora.
Jedno je sigurno, ovime će brakom lijepa naša izgubiti i ovo malo suvereniteta što joj je pod ovom nakaradnom politikom i političarima spuštenih gaća preostalo. A da je bilo volje i pameti mogli smo i bez „regiona“ i bez (eu)ropske unije. Sve drugo su priče.
Svim posjetiteljima ovog bloga želim
SRETAN DAN DRŽAVNOSTI !
Pozdrav od Demka !
2 komentara:
U svakom je slučaju nužno i dobro da se današnji dan obilježava. No i 30. svibnja (prijašnji) i 25. lipnja (sadašnji) pogrešno su nazvani danom državnosti. Jer hrvatska je država pravno bila država i prije 30. 5. 1990. (kad je konstituiran nakon II. svjetskog rata prvi višestranački Sabor Socijalističke Republike Hrvatske) i prije 25. 6. 1991. (kad je Sabor RH proglasio suverenost i samostalnost Hrvatske i pokrenuo postupak razdruživanja RH od drugih republika i SFRJ). Druga stvar što nije bila samostalna, nezavisna. No, u njezinom je tadašnjem ustavu lijepo pisalo da "(Socijalistička) Republika Hrvatska je d r ž a v a...". No, isto tako, koji smo živjeli te dane, valjda se sjećamo da konstituiranjem višestranačkog Sabora 1990. Hrvatska počinje od objekta postajati subjektom, kreće prema samostalnosti.
Na kraju, meni je logično da se 25. lipnja (1991.) slavi i obilježava kao Dan nezavisnosti/samostalnosti/suverenosti, bez obzira na kasniji tromjesečni moratorij (mirovanje, odgodu) te odluke.
Mislim da sam jednom samog Ivu Škrabala čuo da je govorio, otprilike: 30. 05. 1990. hrvatska država je začeta, 25. 06. 1991. počeli su trudovi, a 08. 10. 1991., kad slavimo Dan neovisnosti, je rođena. E sad, je li onda dan međunarodnog priznanja kao krštenje, a dan primanja u UN kao krizma? Ako je tako, hoće li 01. 07. 2013. ulaskom u EU Hrvatsku oženiti ili je to njezin kraj. Ili jedno i drugo?
Za ponekog ženidba i znači kraj. Tako npr. Veseli Slavonci u bećarcu pjevaju: “…pop ih sveže pa im reče amen“. I taj „amen“ u bećarcu nije u smislu – tako neka bude, već u smislu – kraj, svršetak! Mislim da tako i ovaj brak Hrvatske s Europskom unijom, za Hrvatsku znači gubitak suvereniteta odnosno državnosti a za Hrvate gubitak nacionalne samobitnosti koja će se rastopiti u eurounijskoj talionici nacija, posebice onih malih.
Objavi komentar