„U RADOSTI ŽANJU KOJI SIJU SA SUZAMA“ (Ps 124)
Ovaj redak iz Psalma 124. , 9. srpnja davne 1961.god. bio je otisnut na sličicama koje su dijeljene na mladoj misi koju je služio Dragutin Komorčec. Danas znamo da su ove riječi bile gotovo proročke jer je pedeset godina poslije toga, 3.srpnja 2011.god, mons. Dragutin Komorčec, u svojem rodnom Mihovljanu proslavio zlatnu misu.
Na svečanoj misi bili su mons. Lovro Cindori i mons. Mirko Totović, mihovljanski župnik vlč. Domagoj Vuletić te brojni svećenici, župljani, rodbina i prijatelji mons. Komorčeca. Među brojnim gostima svečanosti su nazočili i naš župnik vlč. Josip Pavlović, župski zbor te pedesetak vjernika iz naše župe.
Mons.Komorčec drugo je od sedmero djece Franje i Agate Komorčec. Za svoje dugogodišnje službe obnašao je mnoge dužnosti, a posljednja župa u kojoj je služio bila je zagrebačka župa sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi. Od kolovoza 2009. god. je u mirovini, te se vratio u rodnu kuću u Mihovljanu, gdje živi sa sestrom. Od 22. travnja 2010. nositelj je časne titule monsinjora tj. kapelana Njegove Svetosti. Rado pomaže mihovljanskom župniku vlč. Vuletiću, a i dalje je djelitelj svete potvrde. Njegov brat Josip također je svećenik, danas župnik u Bedekovčini.
Žiteljima naše župe sv. Ivana Nepomuka mons. Komorčec ostao je u najljepšem sjećanju jer je za svojeg petnaestogodišnjeg službovanja (1987.2002.) u našoj župi prema svima bio blagonaklon i susretljiv. Posebno mi je u sjećanju ostala njegova rečenica:“Pa nisam ja poreznik“, kao odgovor na pitanje jednog župljana koliko mora darovati crkvi. Naravno, posebno ćemo ga pamtiti kao obnovitelja gotovo svih crkvenih objekata na području naše župe, a naročito župne crkve u Lučkom/Stupniku. Mnogi se, naročito mlađi, župljani ne sjećaju žalosnog izgleda naše župne crkve prije dolaska mons. Komorčeca: osim što je bila nagrižena zubom vremena, njezin je toranj bio skraćen nekakvom neproporcionalnom „kapom“, koja je stavljena nakon udara groma tek toliko da bi spriječila prokišnjavanje. Zaslugom mons.Komorčeca toranj je rekonstruiran prema izvornim nacrtima, a crkva zasjala nekadašnjim sjajem.
To su samo neka od djela zbog kojega se naši župljani s poštovanjem i zahvalnošću sjećaju dobrog župnika Drageca, pa mu ovom prigodom upućujemo iskrene čestitke na njegovom jubileju, kao i želje za dobro zdravlje i dug život.
 |
| Mons.Komorčec (usredini) ispred rodne kuće u Mihovljanu |
 |
| Procesija kreće ispred rodne kuće |
 |
| Vlč.Pavlović u procesiji |
 |
| Služba |
 |
| Župna crkva sv.Mihaela u Mihovljanu |
 |
| Odlazak prema zasuženoj mirnoj svakodnevnici |
Foto by Željko
Hvala Željku na slikama!
Pozdrav od Demka!
1 komentar:
Da, velečasni Komorčec je preporodil župnu crkvu. Osim toga, bio je župnik naše župe u ratnim vremenima. Međutim, ja ga posebno pamtim kao izvrsnog pjevača i jednako tako izvrsnog propovjednika. Sjećam se da sam se u jednom trenutku počeo baš veseliti i iščekivati svaku slijedeću nedjeljnu misu baš zbog njegovih propovijedi i tijekom njegovog mandata odlazak svake nedjelje na misu mi je ušao u krv. Sjećam se posebno dvaju detalja iz njegovih dviju propovijedi: jedne priče o ljudskim licima kao maskama, koju nažalost više ne mogu reinterpretirati, i druge koje se sjećam gotovo doslovce.
A ona glasi ovako: kad je jedan čovjek umro i došao u Nebo, uputio se k Isusu i zamolio ga da mu zamijeni križ koji nosi. "Pretežak mi je." rekao je Isusu. Isus ga je poveo do jedne nepregledne poljane, na kojoj su bili bezbrojni redovi različitih križeva: velikih, malih, kvrgavih i glatkih, istrošenih i novih, crnih i bijelih, od teške hrastovine ili lagane jelovine, željezni ili od kamena, i razni drugi. Dovevši čovjeka do poljane, Isus mu reče: "Evo, sam si odaberi novi križ po svojoj volji." Ušao je čovjek među križeve i počeo prebirati, ali nikako da se odluči koji križ da si odabere. Koji god proba, ne paše mu: ili mu je prevelik ili mu je pretežak, ili ga žulja ili ga špranji na ramenu, ili mu je pretvrd. "Ovaj je ružan, a ovaj sav krivoljav.... čekaj, ovaj je dobar.... uh, ali već rezerviran.... šteta, a baš mi se sviđa!" misli čovjek, prebirući po križevima, kako nema sreće. "Ovaj je nezgodan, a ovaj se pak klima. Mh, pod ovim se ne mogu ni pridići!" Konačno, nakon dugog biranja, pronašao je čovjek jedan križ koji mu je bio skroz dobar, skoro taman! Sav sretan, dovikne Isusu, ne puštajući križ iz ruku: "Ej, Isuse, našao sam si jedan taman, njega ću uzeti!". A Isus mu je odgovorio. "Vidiš, tražio si i prebirao po križevima, ni jedan ti nije bio dobar niti valjao, a na kraju si među mnoštvom od svih križeva odabrao opet onaj svoj stari križ."
Hvala velečasnom Komorčecu, ako ništa a onda samo na ovoj pričici.
Objavi komentar