 |
| Franjo Čakanić 1944.god. |
Svibanj nas
tradicionalno vraća sjećanju na poraće drugog svjetskog rata, pa tako ovim
postom želim dotaknuti još jednu temu iz tog tužnog razdoblja hrvatske
povijesti. Ovaj put nećemo slijediti krvave tragove Bleiburga i Križnih puteva,
ostati ćemo u Demerju, i na konkretnom
primjeru pokušati rasvijetliti poratna događanja koja i danas potiču žestoke
rasprave. Zato neka i ovaj skromni post bude jedan mali korak prema
sagledavanju stvarne i cjelokupne istine.
A istina
nikako nije samo ono o čemu su gotovo pola stoljeća trubili pobjednici pišući
onakvu povijest kakva im je odgovarala,
pritom prikrivajući svoje pogreške i zločine. Tako smo bezbroj puta čuli i
tvrdnju da su stradali samo oni pripadnici poraženih hrvatskih formacija koji
su se organizirano povlačili ili pak pojedinačno bježali, a da su oni koji su
se predali Brozovim partizanima bili „pošteno“ suđeni ili čak samo pušteni
kućama. Da je to notorna laž govori nam primjer mog rođaka Franje Čakanića. On je bio pripadnik vojnog redarstva HOS-a, a
nakon što su partizani zauzeli Zagreb više od dvadeset dana se skrivao kod svog
ujaka (mojeg djeda) na štaglju. Kako je imao čistu savjest, nakon smirivanja
prvotne situacije, smatrao je da se nema razloga skrivati te se otišao
prijaviti nadležnoj partizanskoj vlasti u Samobor. Nakon toga mu se gubi svaki
trag , pa je bjelodano jasno da su ga partizani likvidirali bez suda i suđenja!
Postoje
nepotvrđene priče o ulozi mjesnog partizana Stjepana Kosa zvanog Šimun (nismo u nikakvom srodstvu) ali
za to nažalost nema nikakvog dokaza. Budući da je kukavički ubijeni Franjo
Čakanić bio jedini potomak bogate obitelji Čakanić, vrlo je vjerojatno kako je koristoljublje
bilo jedan od razloga njegove likvidacije, a time i gašenja loze Čakanić u
Demerju.
1 komentar:
Radi se na dopuni i proširenju prošlog svibnja na blogu objavljenog popisa sudionika tih ratnih događanja na bilo kojoj strani, bilo za poglavnika, bilo za maršala, kao i građanskih žrtava rata iz Demerja. Svakakvih se zanimljivosti tu prikupilo. A bome i činjenica koje raskrinkavaju laži i prikrivanje istine. Ali o tom po tom nekom drugom prilikom. Dugačak je to i naporan posao, ako se hoće napraviti kak spada. ZATO POZIVAM JOŠ JEDNOM SVE KOJI (I) NA TU TEMU IMAJU ŠTO REĆI DA MI SE OBRATE BILO KAKVIM, PA I NEZNATNIM INFORMACIJAMA, DOKUMENTIMA, FOTOGRAFIJAMA... Pogotovo u vezi onih nastradalih ljudi kojima će zapisana riječ, bilješka o njima, biti jedini spomenik.
Objavi komentar