utorak, 15. svibnja 2012.

PARTIZANSKA PRAVDA


Franjo Čakanić 1944.god.
         Svibanj nas tradicionalno vraća sjećanju na poraće drugog svjetskog rata, pa tako ovim postom želim dotaknuti još jednu temu iz tog tužnog razdoblja hrvatske povijesti. Ovaj put nećemo slijediti krvave tragove Bleiburga i Križnih puteva, ostati ćemo u Demerju, i na  konkretnom primjeru pokušati rasvijetliti poratna događanja koja i danas potiču žestoke rasprave. Zato neka i ovaj skromni post bude jedan mali korak prema sagledavanju stvarne i cjelokupne istine.
         A istina nikako nije samo ono o čemu su gotovo pola stoljeća trubili pobjednici pišući  onakvu povijest kakva im je odgovarala, pritom prikrivajući svoje pogreške i zločine. Tako smo bezbroj puta čuli i tvrdnju da su stradali samo oni pripadnici poraženih hrvatskih formacija koji su se organizirano povlačili ili pak pojedinačno bježali, a da su oni koji su se predali Brozovim partizanima bili „pošteno“ suđeni ili čak samo pušteni kućama. Da je to notorna laž govori nam primjer mog rođaka Franje Čakanića. On je bio pripadnik vojnog redarstva HOS-a, a nakon što su partizani zauzeli Zagreb više od dvadeset dana se skrivao kod svog ujaka (mojeg djeda) na štaglju. Kako je imao čistu savjest, nakon smirivanja prvotne situacije, smatrao je da se nema razloga skrivati te se otišao prijaviti nadležnoj partizanskoj vlasti u Samobor. Nakon toga mu se gubi svaki trag , pa je bjelodano jasno da su ga partizani likvidirali bez suda i suđenja!
         Postoje nepotvrđene priče o ulozi mjesnog partizana Stjepana Kosa zvanog Šimun (nismo u nikakvom srodstvu) ali za to nažalost nema nikakvog dokaza. Budući da je kukavički ubijeni Franjo Čakanić bio jedini potomak bogate obitelji Čakanić,  vrlo je vjerojatno kako je koristoljublje bilo jedan od razloga njegove likvidacije, a time i gašenja loze Čakanić u Demerju.

        

1 komentar:

Zdemko kaže...

Radi se na dopuni i proširenju prošlog svibnja na blogu objavljenog popisa sudionika tih ratnih događanja na bilo kojoj strani, bilo za poglavnika, bilo za maršala, kao i građanskih žrtava rata iz Demerja. Svakakvih se zanimljivosti tu prikupilo. A bome i činjenica koje raskrinkavaju laži i prikrivanje istine. Ali o tom po tom nekom drugom prilikom. Dugačak je to i naporan posao, ako se hoće napraviti kak spada. ZATO POZIVAM JOŠ JEDNOM SVE KOJI (I) NA TU TEMU IMAJU ŠTO REĆI DA MI SE OBRATE BILO KAKVIM, PA I NEZNATNIM INFORMACIJAMA, DOKUMENTIMA, FOTOGRAFIJAMA... Pogotovo u vezi onih nastradalih ljudi kojima će zapisana riječ, bilješka o njima, biti jedini spomenik.