„Za Sebe si nas stvorio i naša su srca
nemirna dok u Tebi ne otpočinu.“
Sv.Augustin
I ove ćemo se godine prisjetiti svih naših dragih pokojnih rođaka i prijatelja, te posjetiti njihova počivališta, okititi ih cvijećem i zapaliti svijeće, lampione ili pak one grozne električne lampione kojima bi mjesto prije bilo u nekom disku. No, bez obzira sviđalo se to nama ili ne, na tržište se neprestano „guraju“ novi proizvodi, pak nam preostaje samo nadati se kako će ovaj „disko“ trend zamijeniti nešto novije i bolje (ili možda još lošije).
Bilo kako bilo, cvijeće, lampaši i svijeće tek su sekundarni, bolje rečeno materijali izraz našeg sjećanja na ljude od kojih smo potekli ili s kojima smo na neki drugi način prošli dio zajedničkog zemaljskog puta. Od pukog kićenja grobova važnija je molitva, zahvalno sjećanje i lijepe uspomene koje o dragim pokojnicima svakodnevno nosimo u srcima, a posebno je važno spomenuti se prolaznosti ovozemaljskog života, ter načinom njegova provođenja zaslužiti neku buduću svijeću na vlastitome grobu.
Paleći svijeće na grobovima dragih nam i zaslužnih osoba, njihova počivališta uzimamo zdravo za gotovo jer smatramo kako svatko tko je živio i umro negdje mora biti pokopan, što je u većini slučajeva i točno. Ipak, neke životne situacije stvaraju žalosne izuzetke od pravila, pa tako postoje i ljudi koji nemaju gdje zapaliti svijeću jer su njihovi pokojni rođaci izgubivši život u ratnim vihorima sahranjeni tko zna gdje, vrlo često bez ikakva obilježja i van posvećenih mjesta. Vrlo rijetko za takvo što postoji opravdani razlog. U većini slučajeva nevine i neosuđene ljude na nedostojan su način pokopali njihovi egzekutori, a čega smo svjedoci kako u poraću drugog svjetskog rata tako i u domovinskom ratu.
Pozivam vas da se prilikom posjeta grobovima vaših najmilijih prisjetite i svih onih čiji su zemaljski ostaci razasuti diljem i ivan Domovine, u raznim ratovima, logorima, jamama i križnim putovima. Za njih zapalite svijeću ispod Velikog križa. I njihov je križ bio velik.
Post posvećujem djedu Marku, na čijem grobu nikada nisam imao mogućnosti zapaliti svijeću…
 |
| Veliki križ na našem župnom groblju |
Pozdrav od Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar