Blagdan sv.Luke evanđeliste slavimo 18. listopada, dakle u razdoblju godine kada vrijeme postaje sve hladnije. Stoga ne čudi da su dvije uzrečice o sv. Luki, a koje su nekada često rabljene i u našem kraju, vezane uz jesensko zahladnjenje. Namjera mi je, i ovim postom, (sa)čuvati naše lijepe narodne izreke te zato neću ovdje prepričavati životopis današnjeg Sveca, koji je ionako lako dostupan na mreži ili pak u literaturi.
Dakle, najčešća i najkorištenija uzrečica vezana uz Sv.Luku je:
Dakle, najčešća i najkorištenija uzrečica vezana uz Sv.Luku je:
„ Sveti Luka u ruke huka“
Ovu, i izvan našeg okružja, vrlo raširenu narodnu mudrost nema potrebe puno obrazlagati. Jasno je da dolaskom jeseni temperature zraka padaju, i vrlo nas lako mogu zazepsti ruke koje ćemo onda pokušati zagrijati svojim dahom, hukanjem. Eto, u točnost ove izreke mogli smo se uvjeriti jučer ujutro kada je temperatura zraka prvi puta ove jeseni pala ispod ništice. I to samo jedan dan uoči sv.Luke!
Drugu izreku je već malo teže dokučiti:
„Do Luke dva puta iz ruke, a nakon Luke jednom iz ruke“
Siguran sam kako bi pripadnici mlađih generacija vrlo teško ili nikako odgonetnuli značenje ove narodne mudrosti, tim više što ona nije vezana uz današnji način života. Ona je u biti ratarski savjet ili bolje reći pravilo. Naime sjetva ozimih žitarica nekada se obavljala ručno, a gornja mudrost nam govori o pravilnom doziranju sjemena u odnosu na vremenske prilike: s padom temperature opada i klijavost sjemena pa ga je potrebno posijati više, dakle „jednom iz ruke“ tj. nakon Sv.Luke količinu sjemena treba udvostručiti.
Svim Lukama želim sretan imendan!
Pozdrav od Demka!
I jedno malo pojašnjenje: više puta su me pitali što znači ime Demko, pa eto svima na znanje: ništa posebno, prva tri slova uzeta su od Demerja a ko su početna slova mog prezimena.
Nema komentara:
Objavi komentar