KAMENI SVATI

         Stjecajem kojekakvih okolnosti već dobrano kasnim s reportom o nedjeljnom kratkom ali lijepom izletu na zapadne obronke Medvednice, točnije na Kamene svatove.

Lokacija koja se izvorno zove Začarani svati naziv Kameni svati dobila je prema naslovu Šenoine epske povijestice, u kojoj nam on na svojstven način prepričava narodnu legendu o nastanku dolomitnih stijena koje su nekad, nekoga podsjetile na svatove.

         Prema legendi, jedna svekrva nezadovoljna sinovljevim izborom proklela je svatove te su oni ostali zauvijek okamenjeni na obronku iznad Jablanovca. Ne znam kako je ova lokacija izgledala u povijesti, ali danas je tek na samome vrhu moguće vidjeti samo dva – tri „svata“ jer je cijelo područje obraslo gustom šumom koja će, po mom skromnom uvjerenju, uskoro zapriječiti jedinstven i nezaboravan pogled na Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje, Žumberak, a kažu kako se za jasnih dana mogu vidjeti Triglav i Kamničke Alpe.

Polazište inače jako dobro markirane planinarske staze je iz Jablanovca, gdje su mještani podigli lijep spomenik Augustu Šenoi.

Staza je većim dijelom vrlo strma, tako da sam „dušu ispustio“ ovako star i debeo, i još k tome slabo utreniran. Ipak, nisam smio prigovarati obzirom da je ovonedjeljna destinacija bila moj izbor, a još sam k tome mislio da mi neće biti teško…

Iako s „dušom na jeziku“ nakon otprilike sat vremena stigli smo do simpatične Planinarske kuće, u kojoj kuhaju odličnu kavu!

I konačno VRH: međutim imaju dva, a na ovom se nalazi planinarsku pečat

    Ovaj je navodno viši od onoga sa štambiljem

Na trećem , nešto nižem mjestu s kojega se također pruža prekrasan pogled postavljen je veliki metalni križ u spomen hrvatskim mučenicima

      Poučna ploča o dolomitnim stijenama

         Kao što sam već prije napomenuo same stijene koje one maštovitije podsjećaju na okamenjene svatove, poradi šumovitosti terena prilično su slabo vidljive. Donje fotografije su maksimalno što se u ovo doba godine može vidjeti. Ne znam, možda je slika za vrijeme mirovanja vegetacije bitno drugačija.

         Ono radi čega se svakako vrijedi popeti na ovo mjesto su prekrasni vidici:

Prilikom povratka smo pokraj staze uočili jednu ruševnu klet. Iznad ulaznih vrata stoji da su je 1911. godine podigli Josip i Kata BEDEK.  Kak je svijet mali, posvuda nailazimo na demerska prezimena!

Velebni križ u spomen hrvatskim mučenicima – pogled iz Jablanovca.

I na kraju jedna fotka s neplaniranim sadržajem: slikajući podnožje Križa neplanirano sam na spomenik „ugradio“ svoj lik. Eto, i to se događa.