A VRGANJIMA NI TRAGA

         Nakon što smo poslije dugotrajne suše dočekali ponešto kiše, zaredale su se priče kako je sad ovdje, sad ondje niknulo pravo obilje vrganja, i bome tako je na nekim područjima doista i bilo. U to me uvjerio prijatelj koji mi je iz Tounja donio vrganja, ali već je bio pao dogovor da jedna „iskusna“ gljivarska ekspedicija ove nedjelje okuša sreću na domaćem terenu, točnije na Vukomeričkim goricama, i to na predjelu između Kupinečkog kraljevca i Dragonošca.

         Na ovom kratkotrajnom izletu naišli smo na više vrsta gljiva, od kojih je neka možda i jestiva ali budući da baš nismo poznavatelji ostavili smo ih tamo gdje smo ih našli…

         S obzirom da od vrganja nije bilo ni traga morali smo biti zadovoljn što smo našli barem dva „dedeka“.

                                            „Iskusni“ gljivari

      Na kraju smo ipak omastili brk impozantnom količinom livadnih pečurki (divljih šampinjona), koje smo nabrali tek kojih stotinjak metara od kuće. 

Od vrganja niti "V" ali dobro, nek je rit vidjela puta.