Stjecajem neveselih okolnosti, naime bolesti prijatelja iz mladosti, ove nedjelje sam nakon tridesetak godina od mojeg prvog susreta s modruškom gradinom ponovo bio u prilici vidjeti je izbliza.
Gotovo sam siguran da većina posjetitelja ovog bloga nikad nije ni čula za ovaj stari hrvatski grad, što i nije neobično budući da ga je jugoslavenska historiografija nakon 2.svjetskog rata izbacila iz udžbenika i nastavnih programa – nisu se valjda željeli prisjećati načina na koji su „oslobodili“ Modruš. Ipak, nije izbrisano sjećanje da su partizani prilikom rečenog „oslobađanja“ učinili isto ono što su i Turci napravili u 15. stoljeću: spalili Modruš do temelja.
Dakle, za one koji ne znaju baš ništa o Modrušu,ostaci ove stare frankopanske utvrde vidljivi su s ceste Josipdol – Jezerane, a također i s novoizgrađene Dalmatine, točnije utvrda je najuočljivija otprilike na sjecištu ovih dviju cesta. Spomenuta dionica Josipdol – Jezerane dio je stare Jozefinske ceste koja je izgrađena u 18. stoljeću (1775 – 1779.), a ime nosi po caru Josipu II.
Modruška gradina, koja se u nekim posebice kasnijim izvorima naziva i Tržan odnosno Tržan grad, izgrađena je na živoj čunjastoj stijeni dok se sam stari grad Modruš nalazio u nešto pitomijem podnožju. U pisanim se dokumentima spominje u 12. stoljeću ali Vjekoslav Klaić smatra da je grad postajao već u vrijeme narodnih vladara odnosno oko 820. godine. Modruš je bio sjedište stare istoimene županije, a od 1193. godine je u vlasništvu Frankopana.
U narednim je stoljećima bio svjetovno i crkveno središte širokog područja, a često je izložen turskim napadima. Godine 1493. Turci su osvojili i spalili grad Modruš, dok teško osvojivu tvrđavu Tržan nisu niti pokušali zauzeti. Tržan je još neko vrijeme bio nastanjen ali budući da je za njegovo održavanje nedostajalo novaca već u 16. stoljeću počinje propadati, dok danas svjedočimo tek njegovim žalosnim ostacima.
|
Pogled na Tržan s Jozefine |
|
Posljednji ostaci nekad ponosne utvrde Tržan |
|
Modruška župna crkva nalazi se u podnožju Tržana |
Eto, ovo je tek kratko upoznavanje s ovim biserom hrvatske povijesti, više možete naći u literaturi ili na internetu. Ostaje nam nadati se kako će, možda u neka bolja i bogatija vremena, povjesničari i arheolozi naći interesa, vremena i sredstava za detaljnije istraživanje, a možda i za možebitnu restauraciju i zaštitu ponositog Tržan grada.
Još malo slikica za kraj...
|
Prilikom gradnje Jozefine uređen je i izvor u blizini Modruša |
|
Kuća porodice Antončić u Modrušu danas je nenastanjena. Jedan od njezinih nekadašnjih stanovnika, moj nažalost teško bolesni prijatelj, danas živi u obližnjem Josipdolu. |
|
Ovim velikim ožiljkom lipa u dvorištu kuće Antončićevih zacijelila je ranu zadobivenu od požara tijekom partizanskog "oslobađanja" Modruša. |
|
Prilikom povratka kući bilo je nemoguće proći a ne stati kraj ove ljepote: Tounjski most |
Pozdrav od Demka!
Broj komentara: 11:
ljep krajolik ali Tounjski most stvarno ljep hvala ti na ovim slikama
Hvala anonimče, drago mi je kad se nekome sviđa to kaj radim,nakon svakog komentara čovek nekak ima bolju volju za delati!
Demko svaka čast,obišao si lijep kraj i poslikao i stavio lijepe slike,ali stvarno šećer je na kraju,most je sada prekrasan,a i okoliš oko njega,divota je sada stati i nagledati se te ljepote.
Kada me put opet nanese na Jozefinu, obećavam da ću samo za Tebe napraviti poseban post o tounjskome mostu. Za sada, mogu ti poslati još dvije-tri slike ali se se predhodno moraš javiti na moju e-mail adresu (nalazi se ispod slike kapelice).Pozdrav ti i svako dobro!
PERO S PILANE..sve koje zanima Tounj i Tounjski most ..stranica..MOJ TOUNJ...lijep pozdrav
E moj Pero, dosad sam mislio da znam a sada sam gotovo siguran koji si!
Vidiš, samo trebaš početi pisati o Liki, i komentari frcaju!
A šta si se bojal najavit da ideš u Modruš, pa ne bi te niko, pa ni ja tražil da ide s tobom.
PERO S PILANE..hvala Demko kaj nam daješ razne sadržaje koja ti je sljedeća tema
Hm, baš zgodan blogić. Naletio sam na njega čisto slučajno. Jer i ja sam ovo ljeto bio u Modrušu, srećom ne zbog bolesti prijatelja, nego usput, na putu za more. Napravio sam par fotki i prebacio ih na internet. Nek' se nađe, od viška glava ne boli. A jučer sam stavio i malo tekstića o Tržan-gradu na Wikipediju. I on nek' se nađe, makar već postoji nekoliko opširnijih radova o tome na webu. Ako je već slavna modruška gradina propala, barem da mlađim naraštajima ostane informacija o tome. Silverije
Silverije, možda bi nam fotke bile ljepše kad bi se popeli na Gradinu? Doduše nisam siguran bi li to mogel: kada sam se zadnji put penjal na modrušku gradinu bil sam trideset godina mlađi i barem desetak kila lakši...
Sigurno bi i fotke s vrha brijega bile vrlo interesantne. Ja nažalost nisam imao vremena za penjanje, jer sam morao produžiti dalje. Makar ni ja nisam u cvijetu mladosti i imam isto 10-15 kila viška, penjanje na super vidikovac ne bi mi bio problem. Ali i ovako, fotke su zadovoljavajuće, a tko želi više, nek' se sam popne i uživa (ako zna uživati!). Silverije
Objavi komentar