MODRUŠKA GRADINA ILI TRŽAN GRAD

Stjecajem neveselih okolnosti, naime bolesti prijatelja iz mladosti, ove nedjelje sam nakon tridesetak godina od mojeg prvog susreta s modruškom gradinom ponovo bio u prilici vidjeti je izbliza.

Gotovo sam siguran da većina posjetitelja ovog bloga nikad nije ni čula za ovaj stari hrvatski grad, što i nije neobično budući da ga je jugoslavenska historiografija nakon 2.svjetskog rata izbacila  iz udžbenika i nastavnih programa – nisu se valjda željeli prisjećati načina na koji su „oslobodili“ Modruš. Ipak, nije izbrisano sjećanje da su partizani prilikom rečenog „oslobađanja“ učinili isto ono što su i Turci napravili u 15. stoljeću: spalili Modruš do temelja.

Dakle, za one koji ne znaju baš ništa o Modrušu,ostaci ove stare frankopanske utvrde vidljivi su s ceste Josipdol – Jezerane, a također i s novoizgrađene  Dalmatine, točnije utvrda je najuočljivija otprilike na sjecištu ovih dviju cesta. Spomenuta dionica Josipdol – Jezerane dio je stare Jozefinske ceste koja je izgrađena u 18. stoljeću (1775 – 1779.), a ime nosi po caru Josipu II.

Modruška gradina, koja se u nekim posebice kasnijim izvorima naziva i Tržan odnosno Tržan grad, izgrađena je na živoj čunjastoj stijeni dok se sam stari grad Modruš nalazio u nešto pitomijem podnožju. U pisanim se dokumentima spominje u 12. stoljeću ali Vjekoslav Klaić smatra da je grad postajao već u vrijeme narodnih vladara odnosno oko 820. godine. Modruš je bio sjedište stare istoimene županije, a od 1193. godine je u vlasništvu Frankopana.

U narednim je stoljećima bio svjetovno i crkveno  središte širokog područja, a često je izložen turskim napadima. Godine 1493. Turci su osvojili i spalili grad Modruš, dok  teško osvojivu tvrđavu Tržan  nisu niti pokušali zauzeti. Tržan je još neko vrijeme bio nastanjen ali budući da je za njegovo održavanje nedostajalo novaca već u 16. stoljeću počinje propadati, dok danas svjedočimo tek njegovim žalosnim ostacima.

Pogled na Tržan s Jozefine

Posljednji ostaci nekad ponosne utvrde Tržan

Modruška župna crkva nalazi se u podnožju Tržana

Eto, ovo je tek kratko upoznavanje s ovim biserom hrvatske povijesti, više možete naći u literaturi ili na internetu. Ostaje nam nadati se kako će, možda u neka bolja i bogatija vremena, povjesničari i arheolozi naći interesa, vremena i sredstava za detaljnije istraživanje, a možda i za možebitnu restauraciju i zaštitu ponositog Tržan grada.

Još malo slikica za kraj...

Prilikom gradnje Jozefine uređen je i izvor u blizini Modruša

Kuća porodice Antončić u Modrušu danas je nenastanjena. Jedan od njezinih nekadašnjih stanovnika, moj nažalost teško bolesni prijatelj, danas živi u obližnjem Josipdolu.

Ovim velikim ožiljkom lipa u dvorištu kuće Antončićevih zacijelila je ranu zadobivenu od požara tijekom partizanskog "oslobađanja" Modruša.

Prilikom povratka kući bilo je nemoguće proći a ne stati kraj ove ljepote: Tounjski most

         Pozdrav od Demka!