Danas po katoličkom kalendaru slavimo spomendan Svetog Medarda biskupa, a kako je osvanuo tmuran i kišovit dan ne možemo ne prisjetiti se narodne uzrečice:“Što Medardo daje, četrdeset dana traje!“. Po ovoj, u hrvatskome narodu vrlo raširenoj uzrečici, kakvo je vrijeme danas trebalo bi potrajati i idućih četrdeset dana. Naravno, kao i svi drugi pokušaji predviđanja budućih događaja, i ova je pučka prognoza vremena vrlo upitnoga karaktera već i samim time što je gotovo nevjerojatno očekivati jednako vrijeme četrdeset dana zaredom.
Današnji me je dan podsjetio i na jednu lijepu priču o Sv.Medardu, a koja ide otprilike ovako: U vrijeme dok je Sv.Medard propovijedao po francuskim selima zamolio je jednu seljanku da mu opere kabanicu. Seljanka je bila u žurbi htijući za lijepa vremena posvršavati što više poslova pak je sveca uputila svojoj susjedi. Ova, isto tako u žurbi uputila ga je drugoj susjedi. Kada se ovo odbijanje ponovilo više puta, Sv.Medard je ljutito bacio kabanicu na živicu i udarivši štapom rekao.“Sada nek kiša pada tako dugo dok je ne opere!“. Kako je kabanica bila jako prljava, kiša je padala cijelih četrdeset dana …
Ovu lijepu priču ispričao nam je blagopokojni preč. Franjo Bosnar, kada smo uoči jedne od Svetih misa na otvorenom pogledavali u nebo, moleći se da nas vrijeme posluži.
Pozdrav od Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar