petak, 3. lipnja 2011.

PRVA OBLJETNICA



          Dan za danom, post za postom, i eto danas slavimo prvu obljetnicu  našega virtualnog druženja. Dakle, na današnji dan prije godinu dana, pod naslovom “Sveti Petar Demerje“ objavljen je prvi post na ovom blogu.
         Uvijek kada se prilikom sažimanja i prosuđivanja proteklog vremena upitamo jesmo li mogli bolje i/ili drugačije u pravilu nailazimo na potvrdan odgovor, valjda zato što je u našoj prirodi težnja ka drukčijem i savršenijem. Tako i meni neki, naročito prvi, postovi danas izgledaju nedovoljno dobri, kao kad klesar gleda komad neobrađenog kamena: iako on u njemu vidi potencijalnu skulpturu za ostale je to tek samo komad obične stijene.
         Nadam se ipak da vas nisam zasuo s previše „stijenja“, trudio sam se pružiti vam što više zanimljivih i aktualnih informacija, a na vama je da prosudite jesam li u tome  uspio. Osobno ne ću biti previše kritičan prema sebi, a vas drage čitateljice i štovani čitatelji ovog bloga molim za  blagonaklonost i strpljivost  i prema mojim budućim uradcima. Uostalom život treba proživjeti a ne biti savršen, što je i misao vodilja mudroslovlja slavnog argentinskog pisca Jorgea  Luisa Borgesa:

                           Trenuci 

 Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.

Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.


Bio bih gluplji nego što sam bio,

U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.

Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,

Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i

Promišljeno svaki trenutak svoga života.

Naravno da sam imao trenutaka radosti.


Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,

Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.

Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se

Da nikada ne izgubim “sada”.

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli

Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.

Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.


Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos

Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.

Provezao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,

Igrao se sa više djece…
Da imam ponovo život pred sobom.

Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.


                                                                      J. L. Borges 

 

                       Pozdrav od Demka!

Broj komentara: 8:

Višnja kaže...

Sretan 1. rođendan!
Ne zamaraj se eventualnim propustima ili pogreškama, uživaj, piši, razmišljaj glasno, fotkaj, objavljuj, podjeli saznanja i radost s drugima, s nama...
Nikad nećeš svima udovoljiti, ali to nek ti je manje bitno.
Prestani previše razmišljati, izuj cipele i kreni...

Zdemko kaže...

Demko! Čestitam ne samo na ovoj prvoobljetnici bloga, nego i na ideji za mjegovo pokretanje. Želim ti puno uspjeha u daljnjem radu, puno slobodnog vremena za istraživanja i pisanja, dobru zadovoljštinu za tvoj rad, te još više čitatelja, suradnika i komentarista.

Kao što kaže Višnja, ne brini za manjkavosti, ali se ne zadovoljavaj ni sa prosječnoću, jer kud bi svijet došao da nema onih koji teže boljemu i najboljemu. Pusti Borges-a, svi smo naknadno pametni.

Svim ćitateljima bloga, a pouzdano (na stranu brojčanik) znam da ih ima, također čestitam i apeliram neka se odvaže barem čestitati.

P. S. Čekaj, kaj si ti savladal vještinu pisanja i nožnim prstima, kad Višnja veli da izuješ cipele i kreneš!? Ima li nekaj kaj ja ne znam??

Višnja, :)

Višnja kaže...

Dragi Zdemko,
kaže Borges... "Kada bih mogao ponovno živjeti.
počeo bih hodati bos početkom
proljeća i nastavio tako do
kasno u jesen"...
Eto, to sam htjela reći. ;)

Zdemko kaže...

Draga Višnja, nažalost, ako se ne varam, Demko više nije u protuletju, duboko je već zagazio u ljeto. No dobro, zezuti cipele uvijek se može, valjda.
):I

Demko kaže...

Jesen je to prijatelju, jesen.
Hvala Višnji i Zdemku na čestitkama, a kaj se većine ostalih tiče nisam siguran vrijedi li sve ovo truda: od njih ni vrit me piši! Ionak samo očekuju ili svoju sliku ili sliku svoje kuće na blogu i to im je onda „cool „(valjda se ta riječ tak piše, engleski sam učil prije trideset i kusur godina).

Anonimno kaže...

Dragi Demko!
Od srca cestitam prvi rodjendan i neka ih je barem jos trideset ako ne i vise. Zalosno je jedino to sto, sudeci po komentarima, u Demerju ima svoj stav o necemu samo dvoje-troje ljudi. Ali kaj te briga... Dakle, jos jednom, neka je sa srecom i neka nam jos dugo zivi ovaj nas virtualni pano!

Anonimno kaže...

A i ovi koji čitaju, a ne komentiraju, pokazuju svoj stav ili dva. Npr. ljepši sam dok šutim. Ili pametniji sam dok šutim.
:)

Demko kaže...

... ili se drže one:Bolje je šutjeti pa da te drže za bedaka, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju.