četvrtak, 6. studenoga 2014.

Cinkuš iliti zvonček leskovečki




Moram priznati kako vrlo rijetko gledam televiziju. Jednostavno vrijeme  koje bih prosjedio pred televizorom iskorištavam za druge stvari. I ne osjećam se uopće prikraćen poradi apstinencije od televizijskih programa. Bolje reći barem se do sada nisam osjećao prikraćenim. Ipak izgleda da televiziju treba pratiti jer tako čovjek uvijek sazna nešto novo…
Tako sam zahvaljujući televiziji saznao meni neke nove i nepoznate detalje o okruženju u kojem živim, a sve to nakon što sam danas (zahvaljujući blagodatima  interneta) pogledao sinoćnju RTL-ovu emisiju „Jezikova juha“!
Već na samom početku emisije od Davida Skoko naučio sam da se klet „Cinkuš“ nalazi u Hrvatskom Leskovcu. A ja bedak sam cijelo vrijeme mislio da je to u Demerju! Potrudio se bogme rečeni Skoko da tu „činjenicu“ dobro zapamtim, pak je tijekom emisije više puta podcrtao kako kuharske probleme „Cinkuša“ pokušava riješiti u Hrvatskom Leskovcu.
I dok nam je kamera pokazivala rđave natpise na željezničkoj postaji Hrvatski Leskovac, David Skoko nam se požalio kako je do ovog „slijepog crijeva“ iz centra Grada putovao punih 45 minuta. Nije rečeno čime je putovao. Ako se radi o ZET-u onda je to doista tako, ali za pretpostaviti je da su „RTL“-ovci ovamo morali dovesti i nekakvu opremu iz čega slijedi da su neminovno morali koristiti automobil. E, u tom slučaju s obzirom na već spomenutih 45 minuta vožnje moram zaključiti kako su vjerojatno putovali preko Dragonošca, pa poprek na Brebernicu, i onda preko Hudog bitka na Maljuge, pa tek onda u „Cinkuš“ Leskovečki!
Odmah nakon ovog  saznali smo kako  „Hrvatski Leskovac jednim dijelom pripada Gradskoj četvrti Novi Zagreb zapad, a drugim dijelom Gradskoj četvrti Brezovica“! Treba istaći kako je ovakva podjela doista egzistirala jedno kraće vrijeme prije mnogo godina kada je Zagreb prvi puta podijeljen na Gradske četvrti, dok s današnjeg gledišta gornja tvrdnja iskazuje nečije totalno nepoznavanje administrativnog ustroja Zagreba.
Ovdje prestajem s nabrajanjem nebuloza izrečenih u „Jezikovoj juhi“, a cijelu emisiju možete sami pogledatina ovom linku.
Očigledno je emisija jako slabo pripremljena ili pak netko ne zna gdje živi. Jedina svijetla točka u emisiji su simpatični zaposlenici „Cinkuša“, te posebno moram istaći našeg Nenu koji je stasao u pravog profesionalca.
Na kraju ostaje  gorak okus u ne samo mojim ustima poradi kojega bi se netko Demercima trebao ispričati. Do tada ću svoje (moram priznati rijetke) jutarnje kave ispijati u Hrvatskom Leskovcu. Kad mi se to već tako sugerira.


P.S. U emisiji je vlasniku predloženo da u ponudu uvrsti tradicionalna jela. E, sad kako će on vjerojatno htjeti da to budu neki leskovečki specijaliteti, ne znam kak bu to zišlo:  prije WW2 Leskovec jedva da je postojao, a nakon toga su ga najprije naselili Ličani. Ergo, izgleda da bumu jeli ličke specijalitete.


3 komentara:

zvonko kaže...

tebi ne valjaju lički specijaliteti?

Stjepan Kos kaže...

Pa, nisam baš probirljiv na hrani. Naravno da nemam ništa protiv Ličana ni protiv ličke kuhinje. Žao mi je ako ste to tako shvatili, ali članak je uperen isključivo protiv ljudske gluposti i stvarnog ili hinjenog neznanja.

Anonimno kaže...

Tounj pak kaže:

To znači obavezno u ponudu staviti brend Tounjski sir škripavac tak i tak je Hrvatski Leskovac Tounjski.