Prenosim s: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=24395
pripremio: Emil Cipar
Svetkovina
Tijelova se punim imenom naziva Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove. U Hrvata, još se udomaćio i naziv Brašančevo, a potječe od
naši starih iz 18. stoljeća. Naime, riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se mijesi tijesto i pravi kruh, a kruh u pretvorbi u sv.
Misi postaje Tijelo Kristovo. Stoga je ovaj naziv u našem narodu duboko
simbolički utemeljen.
Svetkovina
Tijelova se punim imenom naziva Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove. U Hrvata, još se udomaćio i naziv Brašančevo, a potječe od
naši starih iz 18. stoljeća. Naime, riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se mijesi tijesto i pravi kruh, a kruh u pretvorbi u sv.
Misi postaje Tijelo Kristovo. Stoga je ovaj naziv u našem narodu duboko
simbolički utemeljen.
Svetkovina se Tijelova slavi u četvrtak po Presvetom Trojstvu. Svoje korijenje vuče još iz 13. stoljeća. S ovom su svetkovinom povezana dva događaja.
Prvi događaj: Ukazanje augustinskoj redovnici sv. Julijani iz
samostana blizu Liègea u Belgiji, koja je imala viđenje punog mjeseca na
kojemu je bila jedna mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao
Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje e da bude
potpuna. Ta je svetkovina zapravo Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove. Na njezinu zamolbu mjesni je biskup Robert de Thorote iz
Liègea dao uvesti u svojoj biskupiji blagdan sv. Euharistije. Sveta
Julijana je sa svojim sljedbenicima proširila ovo čašćenje na cijelu
Crkvu.
Drugi događaj: Čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezano je uz
euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u
Italiji. Naime, jedan je svećenik slaveći svetu Misu posumnjao u
pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Kad je lomio Posvećenu
hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ova dva događaja ondašnji papa Urban IV. Papinskom bulom 8. IX.
1264. godine ustanovio je svetkovinu Tijelova, koja se od tada
proširila po čitavome svijetu gdje je Katolička crkva pustila svoje
korijenje.
Ova svetkovina spada u tzv. pomične svetkovine u Crkvi. To znači da
dan njezina slavlja ovisi o svetkovini Presvetog Trojstva, odnosno o
svetkovini Uskrsa. A svetkovina se Uskrsa određuje prema mjesečevoj
mijeni.
Svetkovina Tijelova je nerazdvojiva od Tijelovske procesije. A ona se
prvi put dogodila u Kölnu, u Njemačkoj sedamdesetih godina 13.
stoljeća. Te se je u 14. stoljeću raširila po mnogim katoličkim zemljama
i poprimila veličanstveno obilježje. Posvećena se hostija nosila u
monstranci (pokaznici) koja je bila napravljena od zlata i veoma
raskošno urešena. Svećenik bi nosio Hostiju, puk bi pjevao i molio, a
djeca i mladi bi posipali cvijeće tamo kuda bi Presveto Tijelo Kristovo
prolazilo. I danas se u nekim mjestima zadržao ovaj liturgijski običaj.
Tijelovo je svetkovina naših starih, blagdan našega života, kruha i
vina …Tijela i Krvi. Ona svetkovina koju je naš narod izrazito znao
cijeniti, jer mu je srcu prirasla i od nje je živio. Svakodnevno se s
njom susretao u sv. Misi, u sv. Pričesti. Vjerovao je u Boga, u Tijelo i
Krv Isusovu. Nije bilo pedlja neobrađene zemlje na kojoj nije bilo
usijano žito (kruh) niti je bila ijedna kuća bez vinograda i njegovih
plodova (grožđa i vina). Danas svega toga nema, ili ima vrlo malo.
Materijalizam i individualizam uzeli su svoj tribut. Tijelovske
procesije svele su se na nužnu simboliku i hodaju se stotinjak metara.
Poveznica sa zemljom,oranicom, poljima, pšenicom, kruhom… je
nerazumljiva i nejasna. Bojim se da će nam tgovine uskoro ponuditi kruh
sa polja koje blagoslovljeno i ophođeno tijelovskom procesijom po ISO-
standardu.
