nedjelja, 14. travnja 2013.

DEMO(N)KRACIJA



         Kako ima čitatelja kojima i na ovome blogu fali malo politike,  a  i „Zdemko“ me je našpotal da nisam aktualan, podastirem vam ovaj brzinski osvrt na danas održane euroizbore.


         Dok pišem ove retke birališta su već sat vremena zatvorena, a birački odbori se bore s plahtama koje smo nagurali u glasačke kutije. To što oni vremešniji birači niti su vidjeli pročitati što na tim listurinama piše, niti su znali kaj bi s njima započeli, to naravno nikog u društvenoj nam „nadgradnji“ uopće nije briga. Elitama je jedino važno da je ova formalnost konačno obavljena, a medije će kao i obično zadužiti za uvjeravanje svekolikog puka kako smo savladali još jednu prevažnu stubu u penjanju prema svetoj demokraciji.
            Demokracija kako to gordo zvuči! Vladavina naroda! Dobro, ako je ta demokracija to što joj u definiciji piše, to onda mene kao priprostog građanina Republike čiji sam podanik tjera na preispitivanje vjerodostojnosti (i) ovih izbora. Kažem priprostog građanina zato jer se tijekom svojeg obrazovanja nisam sretao s dubljim politološkim i inim sličnim razmatranjima. Ipak se pitam: nije li većina ipak uvijek većina?! Onako zdravo narodski, ako mi od sto kuna u džepu ostane još sedamdeset i pet, onda još imam većinu od tih sto kuna. Sukladno tome, ako sedmoro od deseteročlane pajdašije  želi da se kuha sarma a ne fileki, onda će na kraju na temelju demokratske odluke svi jesti sarmu. Tak bi barem trebalo biti.
            Međutim suvremena demokracija je izgleda poprimila neka druga pravila. Najprije su koje-kakvi kvazipolitički jebivjetri tijekom proteklih dvadesetak godina ovom narodu toliko zgadili sve što se tiče politike, da prosječnog hrvatskog građanina ni toljagom nemreš natjerati na biralište. Sada kada je odaziv ovako katastrofalno loš govore nešto u stilu: tko vam je kriv mogli ste birati…( kao u jednom starom vicu, gdje Nela Eržišnik ne želeći platiti hotelske usluge koje nije koristila ali je prema riječima recepcionara mogla, tom istom recepcionaru kaže kako je i on mogao pokušati spavati s njom).
            Iako dok ovo pišem još nisu objavljeni konačni rezultati izlaznosti na izbore za euRopski parlament, kristalno je jasno kako je buduće hrvatske europarlamentarce izabrao jedan od najnižih postotaka birača u  Europskoj uniji!
            I tako nakon što je prethodno manjina odlučila o našem ulasku u EU tvorevinu, danas je još veća manjina odlučila tko će nas tamo zastupati!
            Čudne li neke demokracije!

2 komentara:

Zdemko kaže...

No, no, Demko, nemoj se duriti, kao da si mali... kao da si Demkić. Kad nisi. Sve da sam te i špotal, pa nemožemo te samo hvaliti. Uostalom, drugi su tu zaduženi za hvaljenje. A nekad bi te i trebalo pošpotati, radi balansa. Aktualan si ti, aktualan, ali nije sve u cvijeću i vodostaju. Kao što nije ni u politici.
Izbori su bili pripremljeni na razini na kojoj je i sve u ovoj državi i danas je sasvim jasno zašto su se žurili s njima i zašto su ih odvojili od mjesnih u svibnju - međutim su se preračunali kome mala izlaznost ide u prilog. No, meni se čini da slova na glasačkom list(ić)u ipak nisu bila tak sitna da bi baš remetila glasanje. A osim toga, kao i uvijek do sad, na ulazu u biračko mjesto je stajao veliki popis svih lista s kandidatima, tak da se svatko mogao na miru zbrojiti sam sa sobom i/ili s ukućanima, što se inače kod paravana na stolu za glasanje kao ne bi smjelo.

Da, demokracija teoretski kao vladavina pučanstva... Međutim ona je na kraju vladavina većine, a ne puka. A u stvarnosti je, i zbog tog otkrića je čovjek dobio Nobelovu nagradu, vladavina manjine, kad se izračuna tko preuzima vlast temeljem koliko dobivenih glasova od svih onih s pravom glasa (vezano uz to, laburisti sad larmaju kak zastupnici izabrani u EU parlament nemaju legitimitet zbog slabog izlaska građana na izbore; ali nisam čuo da se njihov zastupnik odrekao mandata jer nema legitimitet).
Što se tiče dubljih politoloških i inih sličnih razmatranja, kak veliš, a to je tak; pouzdano znam barem jednog profesora na politologiji koji nema blagog pojma o presađivanju srca. Svi smo u nekom deficitu. Zato su pametni ljudi smislili da se danas intelektualcem drži ne onaj koji je svršio veeelikeeee škole nego onaj tko promišlja o općim stvarima.
A demokracija, kako god bila deficitarna, mislim da ovaj put u smislu kojem govoriš nije kriva - krivi smo mi što nismo izašli na izbore.

Ali tak je to sa svime kod nas pa i s tim. Dok su bile diktature goreg tipa od demokratske, dok je bila samo jedna Partija, jedna lista i jedan kandidat, ljudi su gunđali oko izbora i nije im valjalo. Štoviše, ismijavali su se. S pravom. Onda došli demokratski izbori, zaokružuj koga hoćeš, i opet ne valja jer stranačke vrhuške i/ili stranački vođa složi listu i čovjeku ne ostaje baš neka mogućnost izbora, nego između lista. Sad po prvi put bila djelomično otvorena lista, čovjek imao ne 28 nego 28x12 mogućnosti zaokruživanja, pa opet larmamo - uvijek mi nađemo razlog. Ako uvedu, nedaj Bože, potpuno otvorene liste na izborima, onda ne budemo znali što s njima, i opet nam ne bude valjalo. A da se uvede izravna demokracija, da se svi Demerci skupimo, recimo, na igralištu iza doma, i da diskutiramo kao antički Grci o politici, opet nebi valjalo jer bi se posvađali prije nego bi i počeli.

No nije to niš novo i od jučer. Koliko su Izraelci molili za spas iz egipatskog ropstva i koliko je dugo trebalo da počnu gunđati kad ih je Mojsije napokon poveo u slobodu. Zar se nisu i tamo pojavile frakcije koje su govorile da im je bilo bolje u egipatskom ropstvu nego što lutaju po pustinji i koje su htjele nazad? A mi smo tek, evo, 20tak godina izvan ropstva i lutamo pustinjom.

Stjepan Demko kaže...

Hvala na opsežnom komentaru. Nemam nakon napornog dana volje za neku ozbiljniju raspravu i raščlambu uzročnosti apstinencije hrvatskih birača, ali moram pripomenuti kako su nam razni Sanaderi, Zokiji preponaši, Vesne božesačuvaj Pušić i drugi odvratni likovi zgadili sve što se politike tiče. Naravno da za to i mi, narod , snosimo velik dio krivice jer smo im dopustili da nas zavedu, i uz našu ravnodušnost rade što god požele. Nažalost protjekom vremena situacija je dovedena do apsurda: 40% izašlih birača na referendum o vjetroelektranama je premalo za uspjeh tog refereduma, a u isto vrijeme je manje od 20% birača izabralo europarlamentarce. O tempora, o mores!