utorak, 16. listopada 2012.

O TELEVIZIJI, I O KNJIGAMA

            Rijetko gledam televiziju. Možda je točnije reći kako je uopće ne gledam. Ipak, televizija je postala gotovo neizbježna, pa htio–ne htio ponekad nešto moraš pogledati. Makar onako usput, u prolazu.
            Nažalost prečesto je i to –u prolazu- više nego dovoljno da me zaprepasti ili rasrdi svojom ispraznošću, da ne kažem šupljoglavošću. Ne, nemojte misliti kako me mogu zadovoljiti samo ozbiljni sadržaji dubokoga smisla. Naprotiv. Pristaša sam zabave i razbibrige ali zar i ona, za Boga miloga, ne mora imati dušu? I ne bi li svijet bilo ljepše mjesto kada bi televizije promovirale pozitivnost i kreativnost umjesto teško probavljivih emisijca tipa tko se razvodi ili po enti put ženi među samozvanim umjetnicima, modnim kreatorima , zvijezdama i zvjezdicama koje bi po svome umijeću bile kruha gladne kada ih mediji ne bi spominjali!

             Kakvu nam poruku takve emisijice nude?
Primjer 1.: Naletio sam tako neki dan na odjavnu špicu jedne takve nijevažnokakosezove emisije. Mlađahni je voditelj pokušao biti duhovit te izvalio otprilike ovako: „Nema veze što je sve oko nas loše, uvijek je mrak prije svitanja. A u Hrvatskoj je mrak od kada pamtim!“  Ej, čekaj malo mladiću! Kakvim su ti to mrakom napunili tvoje ograničene moždane vijugice?! Istina je kako nam baš ne cvjetaju ruže. Ali kako jednom mladom, nadam se ne preko veze i mita obrazovanom i zaposlenom gospodinu, mrak može biti nešto s čime opisuje zemlju u kojoj (barem on) dobro živi.
Nasuprot mladome TV voditelju, jedan moj isto tako mladi kolega  vrativši se iz Makedonije gdje je bio na nedavnoj utakmici, unatoč hrpi pozitivnih dojmova o Makedoniji , reče: „ Štef, do i oko Beograda kako tako ali za sve one južnije, Hrvatska je poput Floride!“
Očigledno je kako mladi TV voditelj nije ni svjestan koliko bi mu (a i svima nama) moglo biti gore. Nažalost u bliskoj budućnosti izvjesniji nam je mrak nego svitanje…
Primjer 2.: Isto tako, u prolazu, bez da sam gledao cijeli uradak, naletio sam na dio jedne druge nijevažnokakosezove emisije, gdje je voditeljica nekakvom kvazi-zvjezdanu postavila pitanje što je pročitao od klasične književnosti. Njegov me odgovor baš i nije iznenadio. Rekao je nešto slično ovome: „ Ma ko bi čitao te debele knjižurine. To se danas ne radi. Danas se umjesto zadane lektire čita kratak sadržaj na internetu, i današnje su knjige nekako manje, ilustriranije i kraće. Prilagođenije. Nitko danas ne čita.  Da u mojim očima nije ispao totalni vol, izvuklo ga je to što je znao odgovor na pitanje tko je napisao „Na Drini čuprija“. Barem nešto. Iako je vjerojatno pročitao samo kratak sadržaj…

Ovu su tek dva mala primjera o današnjoj percepciji života na koju mediji, prvenstveno televizija, imaju presudan utjecaj. Neosporna je činjenica kako su nove informatičke tehnologije unaprijedile protok kao i brzinu protoka informacija ali je isto tako neosporno da je danas mnogo lakše kreirati javno mnijenje, a naročito je moguće utjecati na formiranje ličnosti, pače i na volju biračkog tijela. Sa sjetom se moram prisjetiti vremena kada je državna televizija emitirala opsežan obrazovni program, puno znanstveno-popularnih, putopisnih i drugih sadržaja. Promicala je tada televizija i vladajuću ideologiju, ali mi se nekako čini kako je to bilo manje zlo od današnjeg ispiranja mozga koje-kakvim sapunicama, maloumnim show emisijama i još bedastijim emisijama koje „prate“ zbivanja na „estradi“. Nasuprot nekadašnjem programu edukativnog sadržaja današnje televizije, kako državna tako i one komercijalne, gledateljstvu nude isprazan sadržaj gledanje kojega nije ništa drugo do gubljenja dragocjenog, od Boga nam danog, vremena. Zacijelo je nekome iza zavjese i cilj „obrazovati“ gledatelja, poreznog obveznika i glasača čiji je glavni interesni, a time i intelektualni domet rastava braka ili boja gaćica neke pevaljke.
Uz ovakav intelektualni domet ide i ne čitanje knjiga. A nije problem samo u tome što nitko ne čita knjige. Rijetki čitaju novine i opširnije internetske članke.  Jako sam siguran kako će i ovaj moj uradak malo tko pročitati, svim mojim bliskijim prijateljima koji mi usmeno jave da su ovaj post pročitali plaćam kavu! Bez brige ne će to biti veliki trošak. Nažalost ovo je vrijeme kratkih informacija koje se onda uzimaju zdravo za gotovo, a za opsežniju prosudbu o bilo čemu današnji ljudi nemaju vremena. Malo po malo mediji tako stvaraju mase iskrivljenih pogleda na svijet, nekadašnje moralne kvarnosti postaju vrlinama, dok se istinske vrijednost proglašavaju nazadnima.
Takvim masama, čiji su pogledi i uvjerenja skrojeni po želji moćnika, doista je lako vladati. I prodavati im muda pod bubrege. "Tko ima uši neka čuje."




1 komentar:

Stjepan Demko kaže...

Zatvoreno. Ko je jamio, jamio.
Ne znate o čemu se radi? Pa tko vam je kriv što niste pročitali post!