O VODI, I O POMETANJU TAVANA

     Voda je temelj, tvorivo, počelo od kojega se sastoji Zemlja i sve što je  na njoj: svi živi stvorovi, i mi kojima je Tvorac odredio biti nad njima. Ako nestane vode, nestati će sva stvorenja kao i ljudi nad njima.

     Već dulje vrijeme majka Zemlja na razne načine pokušava ljudima dati do znanja kako nerazumno koriste njezine resurse, a jedan od najizrazitijih znakova za uzbunu je opasno smanjivanje zaliha pitke vode. Nažalost, ovo je posljednjih godina počelo bivati sve izraženije i na područjima u kojima je suša nekada bila rijetka pojavnost, pa tako i na našem okružju sve više počinjemo primjećivati pomanjkanje vode.  Svake godine presušuje i sve više starih demerskih bunara i pumpi, na kojima je ponekad  stoljećima uvijek bilo obilje vode. Nivo vode u našim bunarima zasigurno je nizak prvenstveno zbog višegodišnje suše, koja možda nije tako izrazita na površini ali je jamačno prouzročila pad razine podzemnih voda. Iako to nije pouzdano dokazano, neki za opadanju podzemnih voda okrivljuju i pretjeranu eksploataciju vodocrpilišta Velika Mlaka, koje se poradi sve veće potrošnje neprekidno proširuje novim bušotinama.

     U takvim okolnostima Demerčani kao i stanovnici šireg područja prisiljeni su tražiti nova rješenja u vidu produbljivanja postojećih ili pak bušenja novih bunara. Iako je nekada kod nas bilo dovoljno samo zabiti cijev i na nju priključiti pumpu, danas svjedočimo neuspjehu većine takvih pokušaja, a nerijetko i bušenje bunara završava neuspjehom. Često je u konačnici jedino rješenje priključak na javnu vodovodnu mrežu, što si velik broj građana u ovoj besparici teško može priuštiti.

     Kada netko nekada i uspije skucati novac za astronomski skup priključak na gradski vodovod, nakon toga biva prisiljen plaćati isto tako astronomsku cijenu vode!

     Nažalost, šutimo i plaćamo, prerijetko se i prepotiho žalimo, a ljigavi vlastodršci to iskorištavaju te nam kroz cijenu vode, kao i kroz cijenu drugih usluga, naplaćuju svoju pohlepu, nezasitnost i nesposobnost.

     Teško je predvidjeti što nam donosi budućnost ali zacijelo je najsigurnije što je moguće više se oslanjati na vlastite snage i izvore, i što manje ovisiti o korumpiranim jebivjetrima. Tako su oduvijek radili naši preci, a danas nam samostalno osiguranje svoje egzistencije pruža i zadovoljstvo otpora pokvarenim strukturama vlasti. No, moguće je da će se oni dosjetiti i naplati bunarske vode! Od idejnih sljedbenika onih koji su 1945.  sirotinji pomeli zadnje zrno s tavana, sve možemo očekivati. Jer, poskupjeli su sve što su poskupjeti mogli, kožu će nam oderati takozvanom legalizacijom takozvanih ilegalno sagrađenih objekata, uskoro opet uvode porez na katastarski prihod, spremaju ograničavanje prava korištenja privatnih šuma itd. itd.

              Na kraju će valjda opet pomesti tavane…

Ovih dana na Garajkama: Ručno bušenje bunara malog promjera

Dečki su probušili preko osam metara. Vode nema....

...samo nevjerojatno debeli sloj lapora.

                     Pozdrav od Demka!