1. Korinćanima 15
50 Ali ovo kažem, braćo: tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost. 51 Evo, govorim vam svetu tajnu: Nećemo svi spavati u smrtnome snu, ali svi ćemo se preobraziti, 52 u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti. 53 Jer ovo raspadljivo mora se obući u neraspadljivost i ovo smrtno mora se obući u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: “Smrt je uništena zauvijek.” 55 “Smrti, gdje je pobjeda tvoja? Smrti, gdje je žalac tvoj?” 56 Žalac što uzrokuje smrt je grijeh, ali snaga grijeha leži u Zakonu. 57 Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu!
58 Zato, braćo moja
ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom
Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.
Svim
posjetiteljima bloga „Sveti Petar Demerje“, njihovim obiteljima, kao i svim dobrim ljudima želim
SRETAN USKRS
!
Pozdrav
od Demka!
3 komentara:
Jeste li ikada pokušali razgovarati s gluhim? Ovaj me blog neodoljivo podsjeća na takvu vrstu komunikacije: niti znam što mislite, sviđa li vam se objavljeno, a to što baš nitko nije našao za shodno barem kurtoazno odgovoriti na čestitku, e to je već kulturološki fenomen!
Zato me neko vrijeme neće biti, možda dulje možda kraće, doista ne znam. Za sada to shvatite kao moj blogogodišnji odmor, iako je ovo možda i posljednji post.
Demko, tebi i svim čitateljima SPD sveto i slavno Uskršnje vrijeme želim!
Gle, to što čitatelji bloga, a neupitno je da ih ima, ne komentiraju, ne predlažu, ne ocjenjuju tekstove i teme, to je također jedan križ - križ bloga. Nažalost, moraš ga nositi.
Da si ga olakšaš, predlažem da jednostavno to zanemariš i zaboraviš - jasno je da komentatori ne postoje i gotovo. Iz raznorazličitih razloga. A ti nastavi dalje radi čitatelja. Oni postoje. A o Demerju ni izdaleka još nije sve rečeno.
Kada bi čitanost bloga gledali isključivo prema brojčaniku, a on registrira respektabilan broj klikova, doista bi se moglo doći do zaključka da čitaoci postoje. No je li to doista tako?
Naime, ukoliko tehnička naprava zabilježi da je netko otvorio stranicu to ne znači kako je dotični i pročitao njezin sadržaj! Meni se čini da vrlo mali broj tzv. čitatelja pročita sadržaj, i to ne samo na mojem blogu. Onaj koji nešto pročita o tome zauzima nekakav stav, bilo pozitivan, bilo negativan, a kada netko ima stav želi ga nekako artikulirati pa i podijeliti s nekim.
Danas nažalost imamo ljude koji ne čitaju, ne misle, i nemaju stav. Upravo takvim redom, koji je ujedno posložen i po uzročno-posljedičnom redoslijedu. Nažalost ne govorim o nekakvoj minornoj društvenoj devijaciji već o svakodnevici većine „poreznih obveznika“, „potrošača“ ili „građana“. Masovni mediji u službi korporativnih interesa vrhunski su odradili svoj posao: proizveli su potrošače suženog stanja svijesti, koje onda vladajuće (i oporbene) vrhuške još dodatno zaglupljuju pokazujući im „mjesec u potoku“. Najžalosnije je to što iako svi znaju gdje se mjesec nalazi, većina ga traži u potoku!
Moraš priznati kako je doista teško u ovakvim okolnostima zadržati minimum koncentracije i kreativnosti te biti motiviran za daljnji rad: nas nekolicina možemo se dopisivati e-mailom, a „kliktaši“ neće niti primijetiti da je blog SPD zamro.
Za njih nekadašnju krilaticu „Kruha i igara“ prigodno možemo parafrazirati u „Facebooka i Kladionica“ !
Objavi komentar