1 Kor 11
23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." 25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Na veliki
petak prisjećamo se najveće ljudske pogreške u cijeloj povijesti: toga su dana
razapevši Ga na križ ljudi ubili samog Boga!
Naravno da
to bez njegova pristanka, ili možemo reći plana, ne bi bilo moguće; sin je Gospodnji sam
pristao oćutiti najveću čovjekovu muku i tako otkupiti sva naša posrtanja i
pogrješke. Njegov je križ postao i
simbol, i istoznačnica svih naših osobnih križeva. A kako nam je naše križeve prečesto teško nositi,
zasigurno bi nam njihovo nošenje olakšalo češće promišljanje o težini Kristova
križa, jer Njegov križ sačinjava zbroj svih naših križeva!
Kada nam se naši
osobni križevi čine preteškima uvijek zaboravljamo nešto vrlo bitno: Isus se
nije opirao svome križu, nije ga smatrao ni prevelikim niti preteškim.
Jednostavno se prepustio Očevoj volji i otrpio ono što je bila Njegova volja. Stoga
nam ni naši križevi neće biti ništa lakši budemo li se na njih žalili i
jadikovali. Svaki je naš križ skrojen po nama, „dizajniran“ po našoj mjeri, i
nije pretežak ukoliko ga nosimo s ljubavlju.
Ovaj post posvećujem
jednom vjernom čitatelju čiji je križ poprilično veći od većine drugih.
Pozdrav od
Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar