Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku!
Mk 14, 1-15, 47 ili: Mk 15, 1-39
Mk 14, 1-15, 47 ili: Mk 15, 1-39
Evanđelist: Za
dva dana bijaše Pasha i Beskvasni hljebovi. Glavari svećenički i
pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se
govorilo: "Nikako ne na Blagdan, da ne nastane pobuna naroda. I kad je u
Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s
alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu
i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugome:
SVI: ČEMU TO RASIPANJE POMASTI? / MOGLA SE PRODATI ZA VIŠE OD TRISTA DENARA / I DATI SIROMASIMA. /
Evanđelist: I otresahu se na nju. A Isus reče:
Isus: Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo Evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.
Evanđelist: A Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad oni to čuše, obradovaše se i obećaše mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa:
SVI: GDJE HOĆEŠ BLAGOVATI PASHU, / DA ODEMO I PRIPRAVIMO? /
Evanđelist: On pošalje dvojicu svojih učenika i rekne im:
Isus: Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim, pa gdje on ude, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.
Evanđelist: Učenici odoše, dođoše u grad i nađoše kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s Dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus:
Isus: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.
Evanđelist: Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim:
SVI: DA NISAM JA? /
Evanđelist: A on im reče:
Isus: Jedan od Dvanaestorice, koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin čovječji, istina, odlazi, kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onom koji ga preda. Tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.
Evanđelist: I dok su blagovati, on uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade im i reče:
Isus: Uzmite, ovo je tijelo moje.
Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:
Isus: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga, nova, piti u kraljevstvu Božjem.
Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus:
Isus: Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira, i ovce će se razbjeći. Ali
kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.
Evanđelist: Nato će mu Petar:
Petar: Ako se i svi sablazne, ja neću!
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Doista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego što se pijetao dvaput oglasi triput ćeš me zatajiti.
Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.
Evanđelist: A tako svi govorahu. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima
Isus: Sjednite ovdje, dok se ne pomolim.
Evanđelist: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba, pa im reče:
Isus: Duša, mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!
Evanđelist: Ode malo dalje i rušeći se na zemlju moljaše da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše:
Isus: Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti!
Evanđelist: I dođe, nađe ih pozaspale, pa reče Petru:
Isus: Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no put je slaba.
Evanđelist: Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih
pozaspale. Oči im se sklapale, i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im:
Isus: Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!
Evanđelist: Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih i pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak:
Juda: Koga poljubim, taj je! / Uhvatite ga i oprezno odvedite! /
Evanđelist: I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče:
Juda: Učitelju!
Evanđelist: I poljubi ga. Oni podigoše na nj ruke i uhvatiše ga. A jedan od nazočnih trgavši mač udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori:
Isus: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispune Pisma!
Evanđelist: I svi ga ostaviše i pobjegoše. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut sam plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on, ostavivši plahtu, gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa k velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički i starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim u dvor velikog svećenika. Tu sjeđaše sa stražarima i grijaše se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su proti njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako ga naći. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustadoše i neki te lažno svjedočahu protiv njega:
SVI: MI SMO GA ČULI GOVORITI: /'JA ĆU RAZVALITI OVAJ RUKOTVORENI HRAM / I ZA TRI DANA SAGRADITI DRUGI, / NERUKOTVORENI !' /
Evanđelist: Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta na to veliki svećenik na sredinu i upita Isusa:
V.svećenik: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
Evanđelist: A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita:
V.svećenik: Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi oblacima nebeskim.
Evanđelist: Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče:
V.svećenik: Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?
Evanđelist: Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i pljuskati ga govoreći:
SVI: PRORECI!
Evanđelist: I sluge ga uzeše ćuškati. I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije upilji pogled i reče:
Sluškinja: I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.
Evanđelist: On zanijeka.
Petar: Niti znam niti razumijem što govoriš.
Evanđelist: I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja, ugledavši ga, poče opet govoriti nazočnima
Sluškinja: Ovaj je od njih!
Evanđelist: On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru :
SVI: DOISTA, I TI SI OD NJIH! / TA GALILEJAC SI. /
Evanđelist: On se tada stane kleti i preklinjati:
Petar: Ne znam čovjeka o kom govorite!
Evanđelist: I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.
SVI: ČEMU TO RASIPANJE POMASTI? / MOGLA SE PRODATI ZA VIŠE OD TRISTA DENARA / I DATI SIROMASIMA. /
Evanđelist: I otresahu se na nju. A Isus reče:
Isus: Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo Evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.
Evanđelist: A Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad oni to čuše, obradovaše se i obećaše mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa:
SVI: GDJE HOĆEŠ BLAGOVATI PASHU, / DA ODEMO I PRIPRAVIMO? /
Evanđelist: On pošalje dvojicu svojih učenika i rekne im:
Isus: Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim, pa gdje on ude, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.
Evanđelist: Učenici odoše, dođoše u grad i nađoše kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s Dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus:
Isus: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.
Evanđelist: Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim:
SVI: DA NISAM JA? /
Evanđelist: A on im reče:
Isus: Jedan od Dvanaestorice, koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin čovječji, istina, odlazi, kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onom koji ga preda. Tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.
Evanđelist: I dok su blagovati, on uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade im i reče:
Isus: Uzmite, ovo je tijelo moje.
Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:
Isus: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga, nova, piti u kraljevstvu Božjem.
Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus:
Isus: Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira, i ovce će se razbjeći. Ali
kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.
Evanđelist: Nato će mu Petar:
Petar: Ako se i svi sablazne, ja neću!
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Doista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego što se pijetao dvaput oglasi triput ćeš me zatajiti.
Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.
Evanđelist: A tako svi govorahu. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima
Isus: Sjednite ovdje, dok se ne pomolim.
Evanđelist: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba, pa im reče:
Isus: Duša, mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!
Evanđelist: Ode malo dalje i rušeći se na zemlju moljaše da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše:
Isus: Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti!
Evanđelist: I dođe, nađe ih pozaspale, pa reče Petru:
Isus: Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no put je slaba.
Evanđelist: Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih
pozaspale. Oči im se sklapale, i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im:
Isus: Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!
Evanđelist: Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih i pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak:
Juda: Koga poljubim, taj je! / Uhvatite ga i oprezno odvedite! /
Evanđelist: I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče:
Juda: Učitelju!
Evanđelist: I poljubi ga. Oni podigoše na nj ruke i uhvatiše ga. A jedan od nazočnih trgavši mač udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori:
Isus: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispune Pisma!
Evanđelist: I svi ga ostaviše i pobjegoše. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut sam plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on, ostavivši plahtu, gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa k velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički i starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim u dvor velikog svećenika. Tu sjeđaše sa stražarima i grijaše se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su proti njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako ga naći. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustadoše i neki te lažno svjedočahu protiv njega:
SVI: MI SMO GA ČULI GOVORITI: /'JA ĆU RAZVALITI OVAJ RUKOTVORENI HRAM / I ZA TRI DANA SAGRADITI DRUGI, / NERUKOTVORENI !' /
Evanđelist: Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta na to veliki svećenik na sredinu i upita Isusa:
V.svećenik: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
Evanđelist: A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita:
V.svećenik: Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?
Evanđelist: A Isus mu reče:
Isus: Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi oblacima nebeskim.
Evanđelist: Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče:
V.svećenik: Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?
Evanđelist: Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i pljuskati ga govoreći:
SVI: PRORECI!
Evanđelist: I sluge ga uzeše ćuškati. I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije upilji pogled i reče:
Sluškinja: I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.
Evanđelist: On zanijeka.
Petar: Niti znam niti razumijem što govoriš.
Evanđelist: I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja, ugledavši ga, poče opet govoriti nazočnima
Sluškinja: Ovaj je od njih!
Evanđelist: On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru :
SVI: DOISTA, I TI SI OD NJIH! / TA GALILEJAC SI. /
Evanđelist: On se tada stane kleti i preklinjati:
Petar: Ne znam čovjeka o kom govorite!
Evanđelist: I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.
(početak skraćenog dijela)
Odmah, izjutra, glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličiše vijećanje pa svezaše Isusa, odvedoše i predadoše Pilatu. I upita ga Pilat:
Pilat: Ti li si kralj židovski?
Evanđelist: On mu odgovori:
Isus: Ti kažeš.
Evanđelist: I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita:
Pilat: Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.
Evanđelist: A Isus ništa više ne odgovori, te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori:
Pilat: Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?
Evanđelist: Znao je, doista, da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjariše svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita:
Pilat: Što dakle da učinim s ovim kog zovete kraljem židovskim?
Evanđelist: A oni opet povikaše:
SVI: RASPNI GA!
Evanđelist: Reče im Pilat:
Pilat: Ta što je zlo učinio?
Evanđelist: Povikaše još jače:
SVI: RASPNI GA!
Evanđelist: Hoteć ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutrašnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga skrletom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati:
SVI: ZDRAVO, / KRALJU ŽIDOVSKI ! /
Evanđelist: I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i prigibajuć koljena klanjahu mu se. A pošto ga izrugaše, svukoše mu skrlet i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prinude nekog prolaznika koji se vraćaše s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski". A zajedno s njim razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici ga pogrđivali mašući glavama.
SVI: EJ, TI, / KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM / I GRADIŠ GA ZA TRI DANA, / SPASI SAM SEBE, / SIĐI S KRIŽA! /
Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima, rugajući se, govorahu jedni drugima:
SVI: DRUGE JE SPASIO, / SEBE NE MOŽE SPASITI! /KRIST, KRALJ IZRAELOV! / NEKA SAD SIĐE S KRIŽA/ DA VIDIMO I POVJERUJEMO!
Evanđelist: Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji, sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:
Isus: Eloi, Eloi lama sabahtani?
Evanđelist: To znači:
Isus: Bože moje, Bože moj, zašto si me ostavio?
Evanđelist: Neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:
SVI: GLE, ILIJU ZOVE.
Evanđelist: A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći:
Vojnik: Pustite da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine.
Evanđelist: A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu
(kratka šutnja - svi kleknu)
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A satnik koji stajaše njemu nasuprot, kad vidje da tako izdahnu, reče:
Satnik: Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!
Evanđelist: Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - one su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše u Jeruzalem.
A kad već bi uvečer, jer bijaše Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga, je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavi u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
Riječ je Gospodnja.
Nema komentara:
Objavi komentar