nedjelja, 19. veljače 2012.

PARTIZANSKA PEPELNICA

Možda će mi netko nakon ovoga posta i prigovoriti kako se on ne uklapa u koncepciju mojeg bloga. Zato unaprijed ističem kako se  blog može baviti i puno širim temama od onih naših domaćih, pa tako i širim društvenim događanjima, pa i politikom. Tim više što se politika ionako bavi nama.
A, ništa kao politika čovjeka ne može izbaciti iz takta, pa valjda zato ni ja nisam izuzetak. Naime na, najblaže rečeno, reakciju me je natjerao jučerašnji zahtjev „Saveza antifašističkih boraca“ hrvatskom Saboru da prestane biti pokroviteljem obilježavanja blajburških žrtava! Za ne povjerovati! Savez/udruga među čijim je članstvom još možda i pokoji živi egzekutor žrtava kojih se u Bleiburgu spominjemo, zahtjeva od Parlamenta da praktički zabrani spominjanje zločina za koje neki i dan danas primaju hrvatske mirovine. Što je doduše biološki gledano vrlo teško moguće, pa zato ne bi bilo na odmet provjeriti  koliko su  godina  1945.-te imali ti primaoci partizanskih mirovina. Zasigurno su poneki još bili na majčinoj sisi.
Dakle, kako me netko ne bi krivo shvatio,  nitko partizanima ne osporava ni  njihovo pravo na svjetonazor, ni na udruživanje, od njih se očekuje samo priznanje da su i oni činili zločine. I da se s time moraju suočiti. Isto tako kao što se je s priznavanjem jasenovačkog zločina suočio jedan dio hrvatskog naroda. Razlika je u priznavanju i posipanju pepelom. Zločin je zločin bez obzira u ime kakvog je svjetonazora i u ime kakve politike počinjen, pa tako i sve žrtve imaju pravo na spominjanje i obilježavanje, tim više što su njihove kosti još uvijek skrivene u mnogim jamama diljem hrvatske i slovenske zemlje.
Naravno da jedna, u današnjim razmjerima, minorna udruga ne bi mogla imati takav značaj kada podršku ne bi imala među obnašateljima najviših dužnosti. Tu posebno moram spomenuti predsjednika Josipovića kojemu se u Izraelu ukazala nekakva još živa „ustaška zmija“, pa kada on vidi takve zmije, zašto onda ne bi postojali i (mladi) borci protiv imaginarnog fašizma!? Uostalom, mnogi su i prije komotno živjeli od borbe protiv fašizma dugi niz godinama nakon što je ovaj i praktično i formalno zatrt.
Naredne srijede po katoličkome kalendaru obilježavamo Pepelnicu, pa zato preporučam posipavanje pepelom svima koji svoje partizanske grijehe i dan danas pokušavaju prikazati herojstvom, a to se naravno odnosi i na one koji su naslijedili i danas žive njihov svjetonazor.

Mjesto partizanskog krvoprolića u Demerju (više o tome u svibnju)



Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

PERO S PILANE...

Da oni bi htjeli da se ne prića o Blajburgu i hrv žrtvama da se zaboravi na partizanka zlodjela kako za vijeme rata tako i nakon rata.

A hrvatski antifašisti" koji do danas nisu shvatili zablude svoje mladosti nek se sjete pjesme partizana "Mrzimo vas!"

Anonimno kaže...

Pozdrav Peri s pilane, iako se ne poznajemo!

Obiteljska biografija trenutnog hrvatskog državnog poglavara je partizanska i ne može se drugo očekivati (apropo, sjećaš se Demko one neafirmativne priče o njegovom starom onog djedice-pjesnika na prošlogodišnjoj bleiburškoj komemoraciji, koji je njihov zemljak?). Čudno bi bilo da je obratno. Možda mu se čak zato i ne može zamjeriti. Možda.

A tko je gledao samo sinoćnji nastavak emisije o Titu (http://www.youtube.com/watch?v=3rVfstgJ5mU), emisije koje autori i svjedoci vremena u njoj - da spomenem samo jednog: povjesničara Danijela Ivina, polubrata Slavka Goldsteina - ne spadaju u proendehazijsku struju, mogao se uvjeriti u par rečenica da se, kada je u pitanju zarobljavanje protivničkih vojski od strane partizana i postupanje sa zarobljenicima, radilo o sustavu, smišljenom, planiranom, pripremanom i organiziranom. I drugo, da za nezakonite likvidacije zarobljenika nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti (ustanovljenoj, ako se dobro sjećam, za suđenja američkim mafijašima, potom primjenjenoj na nurnberškom i najnovije na haškim suđenjima), što razumijeva i sprječavanje tih i takvih likvidacija i kažnjavanje onih koji su ih počinili.

Anonimno kaže...

Oni koji su vladali do 90-tih sad vladaju njihova djeca šta drugo možemo očekivati nažalost.Partizani sramitese svojih nedjela kao i Tita mega ubojicu 20- tog stoljeća.

Stjepan kaže...

Pripadnici brozovog režima, kao školski primjer totalitarnog mentalnog ustroja, smatrali su se jedinim posjednicima istine i etičkih normi. Kojih se onda nisu pridržavali valjda po onoj Orwelovoj da su „neke životinje jednakije od drugih“.
Žalosna je činjenica da takvih mišljenja i svjetonazora ima i među našim seljanima, pa čak i među onima koji su 1945.-te mogli omirisati nevino prolivenu krv u krčelićevom štaglju. Umjesto kritičkog sagledavanja žalosne prošlosti, većina koji su im svjedočili i nakon 1990. – te i dalje šute. Ovih šutećih svjedoka sve je manje među živama, a izgleda da su svojim nasljednicima propustili reći cijelu istinu. Naročito njezin krvavi dio…

Zdemko kaže...

A Demko, znaš i sam, pričao sam ti, da su pojedinci u Demerju pravdali svoje stare da ne bi posvjedočili povijest time da baš ne čuju dobro, a na primjedbu da za ispripovijedati nešto ne treba se dobro čuti odgovorili su da su stari... A bio si, s druge strane, u prilici čuti i sam kako srčano i odlučno povijest svjedoči star i gotovo gluh čovjek...