Martinje i martinjski običaji „pretvorbe“ mošta u mlado vino više ili manje su prisutni u svim našim vinorodnim krajevima, posebno u Prigorju i Zagorju. U demerskoj se tradiciji s ovim običajima susrećemo vrlo rijetko, a uzgoj vinove loze bio je prisutan do kraja prve polovice dvadesetog stoljeća, kada je najveći dio nasada iskrčen uglavnom zbog neisplativosti uzrokovane lošim sortimentom i ekstenzivnim načinom uzgoja, kao i zbog nepogodnosti ravničarskog terena za vinogradarstvo.
U starim nasadima uglavnom je bio zastupljen tzv. „direktor“ ili noha, poludivlja i nekvalitetna odlika koja se trusila na tlo i tako berbu činila još mukotrpnijom. Uz nohu, na brajdama, naročito u nižim dijelovima naselja uzgajala se „izabela“ ili „francuz“, odlika koja je u ove krajeve stigla najvjerojatnije za napoleonove vladavine, a i danas je poprilično prisutna na okućnicama.
Većina starih demerskih vinograda bila je u sjeverozapadnom, blago nabranom dijelu Demerja, iako se „trsje“ sadilo i u nižim dijelovima. Siguran sam da je većini današnjih Demeraca nepoznat podatak da su naši stari posjedovali vinograde u za to puno pogodnijem kraju, točnije na Srebrnjaku kod Molvica.
 |
| Preslika vlasničkog lista Zadruge Kuftinec s početka 20.st. |
Danas možemo samo zamišljati koliko je volje, rada, napora i znoja bilo potrebno za održavanje ovih udaljenih posjeda, u vrijeme kada je volovska, kravlja ili u najboljem slučaju konjska zaprega bila najbrže prijevozno sredstvo.
* * * * *
 |
| Sveti Martin iz Toursa |
Sveti Martin, svetac kojega su vinari, vinogradari, uzgajivači konja i gusaka, liječeni alkoholičari, i još neki uzeli za svojega zaštitnika,svakako ne zaslužuje biti obilježavateljem današnjih hedonističkih običaja vezanih za krštenje vina. Naprotiv, on je svojim posvećenim i primjerenim životom zaslužio biti uzor generacijama katolika kao i svih kršćana, a sigurno je da bi svijet bio ljepše mjesto za život kada bi današnje pučanstvo, a naročito njegova politička i duhovna „nadgradnja“, slijedili nauk ovog izuzetnog Sveca.
Temeljna poruka koju nam je baštinio Sveti Martin je dijeljenje s drugima. To je zacijelo najbolji smjerokaz kako možemo zaslužiti život koji slijedi nakon ovog prolaznog zemaljskog, a za što je potreban veliki trud. Za početak se ugledajmo na Svetog Martina i njegov primjer kada je polovicom svoga vojničkoga plašta zaogrnuo promrzloga nevoljnika.
Na našem se svakodnevnom putu prečesto žalimo na date nam životne okolnosti, željeli bi biti netko drugi ili negdje drugdje. Zaboravljamo kako je naš životni put zadana nam zadaća, koju jednostavno moramo odraditi bez obzira na naša želje. Sjetimo se pritom životnoga puta Svetog Martina, koji je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti a monah po izboru. Najkraće je bio monah, što znači da je i on veći dio svoga puta odrađivao dužnost. I to s radošću i zanosom.
Neka nam zato naš svakodnevni put ne bude pretežak, radosno ponesimo svatko svoj križ, a u teškoćama se s povjerenjem obratimo zagovoru Svetoga Martina!
Ovaj post, uz najbolje želje, posvećujem jednoj izuzetnoj osobi, imenjaku Sv.Martina!
Sretan imendan želim i svim ostalim Martinama i Martinima!
Pozdrav od Demka!
Nema komentara:
Objavi komentar