BOŽIĆNI KONCERT

Odvojeno skupljanje korisnog otpada

Ovim putem obavještavam sve mještane  da su prije tjedan–dva u Demerju postavljena tri spremnika za odvojeno skupljanje korisnog otpada: papira, stakla i plastike. Spremnici su postavljeni uz križanje ulice Cvetki i ulice Majdaki-Kosi, na lokaciji poznatoj pod nazivom „Grmje“.

PLAVI SPREMNIK   -  PAPIR

Ako odvojeno prikupimo i recikliramo 1 tonu otpadnog papira, spasili smo 20 mladih stabala, uštedjeli oko 60.000 litara vode, potrošili upola manje energije i 15 puta manje onečistili otpadne vode!

Otpadni papir se odlaže u plave spremnike postavljene na javnim prometnim površinama ili u reciklažna dvorišta. U plave spremnike treba odlagati:

• novine, časopise, prospekte, kataloge,
• bilježnice, knjige, telefonske imenike, slikovnice, 
• pisaći i kompjuterski papir, pisma, uredske tiskovine, papirnate vrećice,
• mape, kartonske fascikle, valovitu ljepenku, kartonske kutije (bez  ljepljive trake, plastike, stiropora i dr)                                                                                                           

U plave spremnike ne smije se odlagati:

• indigo papir, ugljeni papir, fotografije i foto papir, zauljeni i prljavi papir, gumirane etikete, pelene i sl. 

ZELENI SPREMNIK   -  STAKLO

Otpadno staklo je vrijedna sirovina. Odvojenim skupljanjem i recikliranjem staklenog ambalažnog otpada osigurava se ušteda prirodnih bogatstava (kvarcnog pijeska, vapnenca, prirodnog plina i dr.), energije i odlagališnog prostora te se smanjuje onečišćenje zraka, vode i tla.

Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce, dovoljna je da žarulja od 100 W gori 4 sata!

Pravilno postupanje sa staklenom ambalažom razumijeva njeno ponovno korištenje za iste ili druge namjene – povratna ambalaža (npr. za mineralnu vodu, pivo, mliječne proizvode).

U zelene spremnike treba odlagati samo staklenu ambalažu (boce, staklenke i sl.).

U zelene spremnike ne smije se  odlagati:

prozorsko staklo, automobilsko staklo, kristalno i optičko staklo, armirano staklo, laboratorijsko staklo, staklena vuna,  žarulje i fluorescentne svjetiljke,  porculanski i keramički predmeti.

Ravno prozorsko staklo odlaže se isključivo u reciklažna dvorišta.

            ŽUTI  SPREMNIK  -  PLASTIČNA AMBALAŽA

Po obujmu, plastični otpad čini više od 30% kućnog otpada.
Za 1 kg PET-a (materijal iz kojeg su izrađene boce za napitke) treba utrošiti 1,9 kg nafte!

Recikliranjem plastike se, osim skupog deponijskog prostora, štede resursi i energija te manje onečišćuje zrak.

Plastična ambalaža se odvojeno skuplja u žutim spremnicima i zelenim otocima postavljenim na javnim površinama te u reciklažnim dvorištima.

U žute spremnike treba odložiti: 

• Polietilenske vrećice, folije, filmove, mjehurastu ambalažu – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PE-LD, PP i sl.;
• Boce od jestivog ulja, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje, kozmetike, lijekova (osim citostatika), prehrambenih prizvoda i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE- HD, PE-LD, PP i sl.;
• Čaše i posude od jogurta, sira i sl. - mogu imati na sebi oznake: PS, PP;
• Pjenastu ambalažu od koje su izrađeni podlošci za prehrambene proizvode, zaštitnu ambalažu za razne prehrambene proizvode od stiropora – na sebi mogu imati oznaku EPS i sl.;
• Ostale proizvode od plastike: boce za osvježavajuće napitke, čepove, plastične tanjure, pribor za jelo i sl. – na sebi mogu imati oznake:  PE-HD, PP, PVC, PS, PET i sl.

         U vrijeme kada je svijet u informacijskom smislu postao globalno selo, u zemljici Hrvatskoj gdje valjda baš ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo, niti protok informacija ne može biti izuzetak. Naime ovo o čemu pišem u ovome postu trebali ste na primjeren način saznati od gradskih komunalnih službi, odnosno „Čistoće“. No, kako bi to saznali građani kada sam i osobno (kao vijećnik MO) za postavljanje spremnika saznao tek onda kada sam ih vidio !?

RADUJMO SE DOLASKU BOŽIĆA !

         Proslava Božića odavno je prestala biti samo radostan događaj Bogočovjekovog rođendana koji obilježavaju kršćani diljem svijeta. Božić je nadrastao svoj isključivo vjerski značaj, te ga danas obilježavaju i mnogi koji s kršćanskom vjerom nemaju ništa zajedničko. S druge pak strane širenju nekih Božićnih običaja među pripadnicima drugih vjera, pa i među ateistima pridonose i  konzumerističko-profitni interesi neoliberalnog kapitalizma, ali isključivo u svrhu stjecanja profita, dok istovremeno onu istinsku poruku Božića nastoje što je više moguće minorizirati. Na ovaj način  Božićno vrijeme sve više postaje dio godine u kojem se  ljudi prvenstveno prepuštaju pretjeranom trošenju i drugim zemaljskim užicima, poput jela i pića, tako da se tzv. Božićne proslave često pretvaraju u razuzdane pijanke koje bi bile primjerenije pokladnom razdoblju.

         Rečene pojave ne traju tek u zadnje vrijeme. To je dugogodišnji proces koji je rezultirao ne samo udaljavanjem  od temeljne poruke koju Božić nosi, već u konačnici i udaljavanjem čovjeka od Boga kao njegova stvoritelja i suštine.

         U ovo adventsko vrijeme od mnogo ljudi se mogu   čuti riječi poput: „joj, uopće nemam osjećaj da dolazi Božić“ ili „ uopće me ne veseli dolazak Božića“, ljudi su nekako smrknuti, obeshrabreni, tužni… Tavore svoje živote nastojeći se na razne načine nositi sa sveprisutnom krizom, što s onom ekonomskom, a još teže s onom duhovnom. I nažalost ne vide kako je rješenje gotovo svih problema blizu, samo ga treba uočiti! Vratimo se zato na ono što je ovdje već rečeno: uočili smo da je iz više razloga došlo  do udaljavanja čovjeka od Boga. Osvještavanjem ovog stanja udaljenosti ili još bolje rečeno razdvojenosti od Stvoritelja, postajemo svjesni temeljnog uzroka duhovne krize, a kada znamo uzrok mnogo nam je lakše naći i način kako da ga uklonimo.

         Dakle, nije teško zaključiti kako je zapravo malo potrebno za povratak čovjeka, odnosno cijele zajednice, u njegovo prirodno stanje radosti, ispunjenosti i zadovoljstva. Dovoljno je tek izmirenje svakog pojedinca s Bogom, povratak u Njegovo sigurno okrilje, a što je jednostavno i lako postići molitvom, i poštivanjem Njegovih zakona sadržanih u Svetom pismu.

          Udruženi tako s Nepobjedivim zasigurno ćemo bržije pronaći izlaz iz svih kriza, a davno je rečeno kako se  za svekoliki boljitak zajednice treba vratiti životu, obitelji, radu, očuvanju prirode, dobroti i vjeri.

         Uvažimo li sve naprijed rečeno, zasigurno će nam vrijeme Došašća ponovno postati vrijeme radosnog iščekivanja, i još radosnijeg  Božića!

GODIŠNJICA SMRTI

       "Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku (........) za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini." 

        

                                                                    Govor u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996.

VRATITE NAM KRAMPUSA

         Sutrašnjeg sveca svakako ne treba najavljivati: Sveti Nikola u svima nama budi najljepša sjećanja iz djetinjstva. E, s kakvim smo samo uzbuđenjem  glancali  obične gumene borovo čizme, stavljali ih na prozor, a onda ujutro nalazili pokoji slatkiš ili voće što bi nam roditelji u toj čizmi ostavili. Darak bi obično bivao skroman kao i mogućnosti u kojima se živjelo, a uz njega je u pravilu išla i šiba. I to ne kao ove današnje ofarbane grančice s mašnom nego prava ljeskova šiba, s kojom smo kasnije, već po potrebi, dobivali po turu!

         Večer uoči Sv.Nikole plašili su nas Krampusom, Nikolinim pratiteljem koji kažnjava zločestu djecu. Strah od Krampusa bio je gotovo opipljiv u zraku, a dodatno ga je znao poticati pokojni Franjo zvani „Šaraf“, koji se prigodno kostimiran iznenada znao pojaviti na prozoru, te doživljaj dodatno podgrijati zveckanjem lanaca.

         Krampus je dakle imao ne samo simboličnu nego i odgojnu ulogu, jer nam je osvještavao neizbježnost kazne za zabranjena djela. Ne moram posebno naglašavati kako su se sva događanja oko Sv.Nikole i Krampusa događala isključivo u obiteljima, dok u tadašnjim crvenoideološki obojenim školama za njih nije bilo ni najmanje mjesta. Tako je malo pomalo Krampus sve više padao u zaborav, a paralelno s njim je valjda  padao i strah od odgovornosti.  „Svjetovni“ odgoj uz poznatu krilaticu „snađi se druže“ vremenom je postao općeprihvaćen, a njegove rezultate kroz različite društveno – socijalne devijacije danas vidimo u svakoj pori hrvatskog društva.

         Usuđujem se tvrditi kako se današnjih društvenih kvarnosti još dugo, dugo nećemo riješiti. I to sve dok novim generacijama od najranije mladosti ne budu usađivane temeljne vrline poput odgovornosti i poštenja. Takvu kvalitetu obrazovanja zasigurno ne može ponuditi današnje školstvo predvođeno Jovanovićem.

         Zato,  vratite nam Krampusa. Za početak neka u svojoj vreći odnese ministra Jovanovića…

POSTREFERENDUMSKO RAZMIŠLJANJE

        I to je prošlo. Referendum o braku podigao je neviđenu političko-medijsku prašinu, a koja će se zacijelo vrlo brzo sleći, baš poput nagle i žestoke ljetne oluje. Međutim, unatoč rečenom brzom stišavanju bure oko referenduma, on će ostati trajno zapamćen kao jedan od prvih istinskih iskaza demokracije u pravom smislu te riječi.

         Istina brak, odnosno (hrvatski) brakovi ostati će isti kavi su i bili. Tu referendum nije donio nikakve posebne novosti jer je to  jednostavno tako već tisućljećima. Isto tako nakon jučerašnjeg izjašnjavanja hrvatskih građane neće nestati niti gay populacije, jer takvih je ljudi također uvijek bilo, i biti će ih i ubuduće.

         Ono što će se doista promijeniti je to da će brak kao zajednica isključivo žene i muškarca to zajamčeno biti, ne samo u okrilju Crkve, nego i pod pravnim okriljem Države. Tako je to bilo i dosad, ali s tom razlikom da je nekakva privremeno vladajuća šačica ljudi to mogla vrlo lako promijeniti. Ili još jednostavnije: od sada  Ustav  prijeći bilo kojoj interesnoj skupini samovoljno redefiniranje braka.

         Što se pak tiče manjinskih, LGBT zajednica njih će Zakon regulirati na, nadam se, primjeren i pozitivan način. Vladajućem režimu tu zakonsku regulativu, da se tako izrazim, nebračnih zajednica niti do sada nitko nije priječio. Naprotiv da su kojim slučajem to učinili referenduma najvjerojatnije ne bi ni bilo. Umjesto pravične pravne regulative LGBT zajednica, aktualna ih je vlast, po preporuci svojih visokih nalogodavaca, pokušala izjednačiti s brakom, odnosno svima nam nametnuti neoliberalnu rodnu ideologiju čiji je konačni cilj depopulacija u svjetskim razmjerima.

         Nitko normalan nije imao ništa protiv da se manjinska prava pravno reguliraju i zaštite, ali je vladajuća vrhuška uporno pokušavala manjinske skupine ( i to ne samo seksualne) napraviti „jednakijima“ od drugih, pa je tako referendum ustvari plod vrijeđanja i netolerancije, kako vlasti tako i raznih „udruga“ naspram većine građana.

         Ono što posebno treba naglasiti je da većina nas koji smo se na referendumu izjasnili „za“, to nismo učinili iz mržnje ili netolerancije prema bilo kojem pripadniku LGBT populacije, ali isto tako ne možemo tolerirati agresivnost prema tradicionalnim civilizacijskim postignućima.

         Isto tako, nikakva vlast se nema prava miješati u naše živote, a agresivan nastup Milanović-Josipovićeve vrhuške i medija koje oni kontroliraju, znak su da ova vlast nije u službi naroda. Nadam se kako će i oni koji su ih izabrali to što prije prepoznati i sankcionirati na idućim (iskreno se nadam prijevremenim) izborima. Što prije se to dogodi šteta po Hrvatsku, njezine građane, LGBT i druge manjine, biti će manja.

        

RADOSNO IŠČEKIVANJE

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

                                                              

                                                                                   Mt 24, 37-44

 

S današnjim danom započinje Advent - radosno iščekivanje, četverotjedno razdoblje uoči  Božića, u kojem raznim bogougodnim djelima nastojimo čista srca dočekati jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Ono što tijekom adventa iščekujemo nije samo Božić kao puka proslava Bogočovjekovog rođendana, adventsko je vrijeme i podsjetnik kako uvijek moramo biti spremni za Njegov ponovni dolazak.

Advent ima  svoje simbole i običaje koji današnjim utjecajem globalizacije sve više postaju unificirani u cijelom kršćanskom svijetu. Tako npr. današnji neizostavni simbol predBožićnog vremena, adventski vijenac, nije utemeljen na našoj tradiciji, već se tijekom vremena proširio iz njemačkih protestantskih područja.

Adventski vjenčić u sebi nosi dva temeljna simbola, odnosno poruke:

- krug, koji je bez kraja i početka, simbol je vječnosti i Božje vjernosti danim obećanjima, a ujedno je i znak po Isusu dobivenog spasenja. Vazdazeleno granje od kojega je vjenčić ispleten  simbolizira vječni život, a isto tako podsjeća na Isusov dolazak u Jeruzalem.

- četiri svijeće koje se stavljaju na adventski vijenac prispodoba su četiriju razdjelnica naše povijesti: stvaranja, utjelovljenja, otkupljenja i svršetka. Svijeće su izvorno crvene i bijele boje, ali je prihvaćenija kombinacija triju ljubičastih i jedne ružičaste.

Prve nedjelje adventa palimo ljubičastu svijeću, koju neki zovu prorokovom, a ona je simbol nade i iščekivanja.

Druge adventske nedjelje palimo drugu ljubičastu svijeću, koja se naziva betlehemska, a isto se tako naziva i svijeća mira. Ona nosi poruku  pomirenja sa svima , kako bi čista srca dočekali Gospodina.

Treće se nedjelje pali ružičasta, pastirska svijeća, a ona je simbol radosti i veselja zbog Spasiteljeva dolaska.

Četvrte nedjelje opet palimo ljubičastu, svijeću anđela. Ova svijeća simbolizira ljubav.

         Posebna draž adventa su mise zornice koje se služe samo uz upaljene svijeće. U obiteljima vjernici također uz upaljene svijeće, bez druge rasvjete, mole „Anđeo Gospodnji“, te čitaju prigodne tekstove iz Svetog pisma. Priznavanjem svojih grijeha  te ispovjedi, uz činjenje djela pokore, postajemo spremni za još jedan susret s Isusom. Isto tako svakogodišnjom pripravom za dolazak Božića, sve više osvješćujemo nužnost stalne pripravnosti za ponovni dolazak Spasitelja.