ŠUMA

         Ne tako davno, tek pred kojih sedam-osam desetljeća, u našem se kraju živjelo na jedan sasvim drugačiji način, način koji nije isključivao prirodu. Točnije rečeno naši su preci živjeli u gotovo savršenom skladu s prirodom gotovo u potpunosti namirujući svoje potrebe u vlastitom okruženju. Tijekom vremena ovaj skromni ali idilični i zdrav način života (moderno bi to rekli  održiv način života) ustupio je mjesto ovovremenom užurbanom, stresnom, i krajnje nezdravom načinu življenja, uvjetovanom poretkom gotovo isključivo temeljenim na industrijsko-tehnološkim vrednotama. Zarobljeni u svakodnevnici ispunjenoj žurbom, stresom, i borbom za opstanak, više ili manje narušena zdravlja sve više žudimo za boravkom u prirodi.

         Za razliku od stanovnika velikih gradova imamo sreću živjeti u ovom našem još ne toliko izgrađenom, niti industrijaliziranom predgrađu. To je blagodat koju bi mnogi bili spremni skupo platiti, a mi je uglavnom ne primjećujemo, te ne koristimo Bogom dane prednosti koje nas okružuju.

         Eto, naša lijepa šuma Demerčica nalazi nam se tu pred vratima, a malo tko, i malo kad nađe vremena prošetati po njoj, te upiti taj iskonski mir, tišinu, i spokoj koji ondje vlada. Znam da neke od šetnje našom šumom odvraća preduvjernje kako je riječ o uglavnom neprohodnoj šikari. Uvjeravam vas da to više nije tako, jer šuma raste, neprekidno se mijenja, pa danas tamo gdje je još donedavno tek divljač znala pronaći put mladi hrastići ponosno svoje mlade grane upiru prema nebu, želeći doseći visinu svojih predaka...

         Nađite vremena i uživajte u ljepoti šume, šuškanju lišća, tihom žuboru Lomnice, a dok će vas oštri zimski zrak štipati za nosnice možda vam se posreći te ugledate zeca ili čak srnu! Dobro, vele da ima i divljih svinja ali njih zasada nisam vidio. Pođite u šumu i uživajte u njenim zimskim čarima. Uživajte u njoj ali je i poštujte. Ne zagađujte je, i ne ostavljajte smeće jer  šuma je naš zrak koji udišemo, izvor i čuvarica života na Zemlji, dom mnogim životinjama, zaklon od vjetra i kiše, izvor hrane i ljekovitog bilja, i još mnogo toga. Zato poštujte njenu molitvu:

         Molitva šume 

Čovječe, kad pored mene prođeš, 
nemoj podići ruku ni na jedno stablo, 
ni na jedan grm. 
Nemoj me nepromišljeno ozlijediti. 
Ja sam toplina tvoga doma 
i ognjišta u hladnim zimskim noćima, 
prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca. 

Ja sam drvo tvoje kolijevke, 
sljeme tvoje kuće, daska tvojega stola, 
postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka. 
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju: 
Ne ruši me nepotrebno, 
ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno, 
ne ozlijedi me bezobzirno. 
Očuvaj me za svoju djecu!

                (Ovo je jedna od varijanti prijevoda pjesme Molitva šume Khalila Gibrana)

         A kako naša šuma izgleda ovih dana pogledajte na nekoliko slijedećih sličica:

Prazno hranilište ispod kojeg je tek par oklasaka, a sijena ni u tragovima

Tu netko stanuje. Možda lisica?

Jedan od rijetkih "odraslih" hrastova. Starost? Ne znam ali svakako više od stotinu godina. 

L

Lomnica se krivudajući probija kroz šumu

U djelomično zaleđenoj rječici ogledaju se mlada stabla

Tragovi borbe za opstanak

Još jedno hranilište bez hrane. Ipak, po ostacima je vidljivo da je ovo bilo dobro opskrbljeno

Baš kao i (svačiji) život, Lomnica se dalje mukotrpno probija kroz šumu žureći prema svome kraju, gdje će svoj tok nastaviti kao sastavnica veće rijeke...

                                                                                                                       Stjepan Kos