KVARNOST

      „Sirene sada imaju još smrtonosnije oružje

       Od svoje pjesme naime svoju šutnju…

       Netko je možda uspio pobjeći od

       Njihova pjeva,

       Ali od njihove šutnje, sigurno nikada.“

                                                       Franz Kafka: Parabole

      Prorijedili su se, eto, postovi na mome blogu. I nije baš da nikako ne stignem, prije bi mogao reći da mi se nekako ne da…

A, teško je i biti rječit u svijetu gdje život vrijedi tako malo, gdje nas s ekrana gledaju ugasle oči mrtve palestinske djece, gdje nas plaše novim i krvavijim ratovima u kojima su najveće žrtve oni koji u njima niti ne sudjeluju. Teško je biti rječit u svijetu gdje je korist ispred zdravlja, gdje su mržnja, isključivost, nepoštenje i pohlepa, ispred ljubavi, tolerancije, etičnosti i darežljivosti. Teško je u svijetu beznađa, otupjelosti i bezvoljnosti biti glasnik Svjetla, onog praiskonskog Svjetla iz kojeg je sve počelo, i iz kojeg je sve stvoreno…

Svijet je takav kakav jest kvaran, puno gori  nego se to usudimo priznati, a od njegove je kvarnosti gora i opasnija jedino naša ravnodušnost koja tu kvarnost hrani, njeguje i goji, te je ona na tako plodnom tlu narasla do neslućenih razmjera. Kada bi pak ljudi prestali biti ravnodušni prema patnji svoje braće, kada bi masovno počeli ukazivati na razne društvene devijacije, ukratko kada bi se svim prihvatljivim sredstvima usprotivili šačici koja (uglavnom) iza zavjese kreira kaos u svrhu podčinjavanja većine, svijet bi postepeno postao bolje mjesto za život.

Nije prvi put kako ukazujem na srž problema, bez ikakve želje i ambicije za vođenjem nekakvog bunta, želim vas samo probuditi iz letargije  uzrokovane proračunatim djelovanjem masovnih medija. Nažalost, ovakvi apeli ne nailaze na plodno tlo jer je ljudima od surove istine prihvatljivija lijepo upakirana laž, što će dugoročno dovesti do nesagledivih posljedica. Svjestan sam kako će  ovo moje kratko razmišljanje pročitati tek rijetki, te se zato niti ne upuštam u dublju analizu navedenih tvrdnji. Osim toga čitanost ovog bloga, ako je vjerovati podacima poslužitelja, i nije baš osobita. Izvlače je tek brojna inozemna otvaranja iza kojih zacijelo ne stoje zadovoljni obožavatelji, već razni promidžbeni maheri te vrlo vjerojatno oni kojima je čitanje i praćenje tuđih umotvorina posao.

Zahvaljujem svima koji su me redovito i vjerno čitali, podržavali me i sokolili u ovim mojim jalovim nastojanjima. Ne tvrdim da je ovo zadnji post, jer „jedino mijena vječna jest“, ali makar privremeno želim napraviti stanoviti odmak od ovog bloga.

Pozdravljam vas do nekog novog susreta!