SLATKO DOLAČKO GROŽĐE

        

      Lani sam nažalost izostao s berbe grožđa u Primorskom Dolcu,  a i godina je, kažu, bila loša. Zato je ove godine  grožđe u Docu obilato rodilo, pa smo se lijepo naradili dok smo sav urod pospremili u konobu ne bi li  slatki plodovi prešli u još primamljiviji oblik – svima milo i drago vino.

         Do Doca sam stigao pomalo izmijenjenom rutom. Budući da je Jakov ima nekog posla u Zagrebu najprije smo stigli u kraljevski Knin, tamo prenoćili, te se u subotnje jutro zaputili prema odredištu. Naravno da sam, bedak stari, nešto morao zaboraviti: fotoaparat je nažalost ostao kod kuće. Zato su ovogodišnje slike ponešto lošije, – snimane su mobitelom, nisu sve uspjele, pa se eto ispričavam i zbog kvalitete, a bogme i zbog sadržaja, jer nisam cijelo događanje baš naročito obuhvatio…

U Kninu mi je svoju sobu prepustio jedan mladi gospon, ups, htio sam reći šjor, koji ne biste vjerovali navija za Hajduk!

Traktor je spreman za polazak u berbu... 

 

... ali nužne su još neke pripreme za berbu. Za njih je pak potrebna kirurška preciznost, a nitko nije  bolji "kirurg" od Jakova!

 

             Loza je iz ono malo zemlje na kamenu izvukla pravo obilje grožđa.

                                                Ekipa je stigla na odredište







 Privi put u ovom vinogradu, marljiv, spretan, duhovit. Mladić radi kojeg          sam   spreman vjerovati da ova zemlja ima budućnost: Josip

          Moja malenkost: Uz ovoliko kila viška, berba baš i nije lagan posao.


Ne znam radi li Jakov uvijek pozitivnu selekciju, ali ovdje uvijek upoznam drage i simpatične ljude. Ovoga ovdje neću previše hvaliti, jer čitateljice ovog bloga moram unaprijed razočarati: oženjen je...

 

Zagorka, koja je u stvari prigorka, a nitko ne bi rekao da nije Dalmatinka, tijekom godina dobro je usavršila berbu dalmatinskog grožđa.

 

Na mladima svijet ostaje. I Marin svakoga dana, u svakom pogledu, sve bolje - reže pršut. A pršut mu baš i nije mrzak!


          

Eto, tako je to bilo ove subote i nedjelje u Docu. Vidim da sam neke zapostavio što se slikanja tiče, njima obećavam da ću, ako Bog da, iduće godine ispraviti pogrešku. Ukoliko dobijem još koju sliku naknadno ću je dodati ovome postu.

Svim mojim dragim Dalmatinkama i Dalmatincima zahvaljujem na dva lijepa i ispunjena dana, na čašćenju i gostoprimstvu, na toplini njihovih duša kojom me nesebično zasipaju već dvadesetak godina!

Ne odredi li Onaj Koji je nad nama drugačije, i dogodine se nadam ugodnom druženju s ovim dragim i dobrodušnim ljudima!