SITNE DUŠE

         

Prekomjeran je ponos karakteristika sitnih duša. Frajla koja se pravi ili osjeća uvrijeđenom bez da joj itko i prst pokaže, nije frajla. Ipak, svijet je prepun umišljenih primadona: to su one sitne duše koje sebe vide nadprosječno dobrim, a ustvari se radi o ispodprosječnim ili u najboljem slučaju prosječnim personama, ma kojem miljeu pripadale.

         Njih je lako „zapaliti“. dovoljno im je samo reći: „onaj tamo te je krivo pogledao“, i već frcaju iskre na sve strane, bacakaju se i koprcaju, traže si „moćne“ zaštitnike, lažu i objeđuju. A sve samo zato jer misle kako im je uskraćena pozornost i „zasluženo“ divljenje. Ne znaju se i ne mogu uklopiti u sopstvenu prosječnost, znaju funkcionirati jedino ako su one „glavne“. A glavne ne znaju biti, tako nisu doživljavane čak niti od svojih istomišljenika…

         Od prije opisanih sitnih duša još su gore jedino one koje ih na njihovu oholost potiču, a isto su tako uvjerene u svoju, labavom produhovljenošću potkrijepljenu, neprikosnovenu ispravnost!

         Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.