četvrtak, 31. siječnja 2013.

PORUKA PRIJATELJIMA

Želim se ponovno nadati.
Odgojen sam prema općim moralnim načelima:

Kada sam bio mali, majke, roditelji, profesori, svi odrasli
su bili osobe vrijedne poštovanja.

Bilo je nezamislivo nepristojno odgovariti starijima, učiteljima....

OSJEĆAO SAM POŠTOVANJE PREMA NJIMA.



Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horror filmova.


Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili:

Uveli smo ljudska prava za kriminalce ...?

Amnestiju za prevarante ...?

Pošteni su glupi ...?

Ne iskoristiti nekoga, znači biti budala ...?
Kakve su to vrijednosti????



Profesore tuku po školama,

Rešetke su nam na prozorima.

Svatko zatvoren u svojem svijetu.
Što nam se to događa???

Auto vrijedi više od zagrljaja.

Djeca traže nagradu da bi završila školsku godinu.

Više vrijedi jedan Armani od diplome!?

TV ekran od razgovora!?


IZGLEDATI je važnije nego BITI!?!
Kada se sve to dogodilo????


Želim skinuti rešetke s prozora i tamo staviti cvijeće!

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima ...

Želim poštenje, čisto lice i pogled u oči!

Želim se vratiti stvarnom životu ...

Nije utopija!


Moguć je solidaran svijet

s puno ljubavi i suosjećanja za druge

Pokušajmo opet biti "LJUDI",
koji grade bolji, pravičniji svijet,

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.

Naša djeca to zaslužuju, naši će nam unuci biti zahvalni.
Podijelite ovo sa svojim prijateljima
Vidjet ćete da nas ima puno koji mislimo i želimo isto.

2 komentara:

LO 8 kaže...

Hvala ti Demko na ovoj poruci prijateljima. Baš tjera na razmišljanje, zapravo me je rastužila. Prisjetila sam se onih katastrofa za vrijeme dom. rata i ponašanja ljudi. Bili su osamdeset posto bolji i pravičniji ljudi nego što su danas. Znači treba se dogoditi zlo da se u čovjeku probudi čovjek.
Hvala, baš se lijepo družiti s tobom, nije upucavanje i inače se podružimo kada se vidimo.

Stjepan Demko kaže...

Molim, molim. Drago mi je da se nekome sviđa ovo što radim. Iako ono što iznosim ponekad nekoga ražalosti, prvenstvena mi je namjera unijeti barem tračak svjetla i nade u našu sumornu stvarnost, te je tako pokušati učiniti boljom. Nemam ambicija promijeniti svijet, ali ako nakon svih tekstova koje sam ili ću ih napisati ili pak prenijeti iz drugih izvora, makar i jedan čovjek počne pozitivnije gledati na svijet, svrha će biti ispunjena.