RASTOKE
Nakon
pentranja po Petrovoj gori i razgledavanja dičnog Cetina dobrano smo ogladnjeli
pak smo izgubljenu energiju morali nadoknaditi odličnim čevapima u Slunju,
nakon čega nam je preostalo naše zadnje odredište: Rastoke.
Moram
priznati da iako sam bezbroj puta prešao mostom iznad Rastoka, nikada prije
nisam svratio izbliza pogledati ovaj prelijepi prirodni fenomen na sutoku
Slunjšice i Korane. Ne znam, možda su moja očekivanja bila prevelika ali zadnje
odredište našeg putovanja pomalo me je i razočaralo: i dok se majci prirodi
koja je stvorila ovaj nevjerojatno lijepi splet otočića i slapova sasvim
sigurno nema što prigovoriti, uplitanje čovjeka u ovu jedinstveno lijepu
pojavnost nepovratno ju je nagrdilo.
Naime ljudi
su još prije nekih tristotinjak godina snagu slapova počeli iskorištavati za
meljavu žitarica, pa su tako na otočićima niknule mnoge malene mlinice. Dugo
vremena su male vodenice i rastočki rajski
krajobraz živjeli u prekrasnom suglasju, međusobno se nadopunjavajući, i slaveći
tako prihvatljivu simbiozu čovjeka i prirode. Nažalost, u naravi je ljudskoj da
svaku svoju djelatnost širi i razvija, pa su tako i rastočke vodenice vremenom
počele bivati većima, a razvojem turizma nastala je potreba i za nekim drugim
sadržajima. Tako se malo po malo došlo do današnjeg stanja preizgrađenosti i
urbanističke devastiranosti prostora, dok uski, parcijalni interesi vlasnika
onemogućavaju daljnju održivu eksploataciju ove turistički neprocjenjive
destinacije.
Želimo li
imati što ubuduće pokazati stranim i domaćim namjernicima, potrebno je mnogo
toga napraviti na cijelom prostoru Rastoka, od uklanjanja građevina koje tamo
ne spadaju pa sve do prevladavanja uskih privatnih interesa. Tek tada ćemo moći
vidjeti Rastoke u punom sjaju, bez lanaca i bez natpisa „privatni posjed“.
Nema komentara:
Objavi komentar