subota, 18. kolovoza 2012.

KRUŠKA TEPKA


         Kruška je svima omiljeno voće te o njoj više-manje sve znamo: pripada porodici ruža, ljudi je koriste već nekoliko tisuća godina neki tvrde čak od kamenog doba, iako je srodna jabuci Biblija je ne spominje iz razloga što je relativno kasno prenesena iz Azije.
         Isto tako znamo da postoje stotine i stotine različitih sorata kruške sve jedna bolja od druge, a ono što nažalost brzo zaboravljamo su stare sorte. Jedna od njih je  tepka, stara nekad vrlo zastupljena odlika kako u našoj tradiciji tako i na cijelom području koje je pokrivala Habsburška monarhija. Riječ je o jednoj od najstarijih krušaka u Hrvatskoj, a kako su nekada (neki) monarsi brinuli o dobrobiti svoga (neukoga) puka, tako je carica Marija Terezija svojim ukazom naredila da svako domaćinstvo mora posaditi barem jedno stablo ove kruške. Caričini su se ukazi naravno morali bespogovorno provoditi, a one koji bi se o njih oglušili žandari bi malko „pretepli“. Tako je tepka navodno dobila ime.
         Posebna karakteristika tepke je to što se od nje dobiva naročito ukusna i aromatična rakija, poradi čega neki poduzetni voćari danas osnivaju cijele nasade ove stare kruške.
         Nije mi poznato koliko je još stabala tepke u Demerju ostalo na životu, ali u ulici Darka Mateše postoji zacijelo najstarije stablo tepke u cijeloj okolici. Prilikom izgradnje magistralnog plinovoda Zagreb – Karlovac ovo se staro stablo našlo na trasi gradnje, te je trebalo biti srušeno ali su mještani predvođeni Milanom Matešom stali u obranu stare kruške. Ipak, nije bilo lako skrenuti plinovod, tako da je stara tepka spašena tek nakon intervencije tadašnje zagrebačke gradonačelnice Marine Dropulić!

                   Stara tepka nadvisuje sve ostalo drveće u matešinim voćnjacima.


                 Izranjavano deblo s kojega je vjetar nedavno otkinuo granu svjedok
                 je mnogih minulih vremena, a možda čak“pamti“ vladavinu carice
                Rezike (Marije Terezije).


                    Odsjaj zalazećeg sunca pričinja se kao krv na nezarasloj rani.


               Deblo ove starice izprošarano je na radost ptica dupljašica mnogim
               rupama, a jedan je škanjac vrh ove visoke kruške dugo vremena
               koristio kao svoju osmatračnicu. Obzirom da ga već dugo ne viđam,
               izgleda da je svoju sklonost kokošarenju platio glavom.   


                                Ovo su možda posljednji plodovi stare tepke…
                  

4 komentara:

Zdemko kaže...

Demerko,

ostalo je nejasno iz posta ZAŠTO je carica Tereza u 18. stoljeću zapovjedila da svaka zadruga mora posaditi jednu tepku i iskopati jamu s vodom pored zadružne kuće. To je povijesno i sociološki jako važno i poučno.

Demko kaže...

Ha,ha. A ja sam mislio kako će iz rečenice „ da su monarsi brinuli o svom neukom puku“ biti sve jasno… Blog ipak nije najpogodnije mjesto za komplicirane sociološke i ine učene rasprave, ne želim ljude zamarati opširnošću, a mnogi ne pročitaju ni ovo malo teksta koliko pišem. Slikice su „in“. Fejsbuka i igara (tj. igrica)!

Zdemko kaže...

Znači, ipak je riječ o "gotovo sve o Demerju" i "sve o Plešivici, Kordunu..." He, he.

Demko kaže...

Kaj ćeš, nitko nije prorok u vlastitom selu.
Zato sam i proširio „područje djelovanja“.