srijeda, 25. srpnja 2012.

TRADICIJSKO GRADITELJSTVO U DEMERJU





         Smještenost Demerja u neposrednoj blizini velike šume Demerčice, glavni je razlog tome što je gotovo do sredine 20. st. hrastovina bila glavni i osnovni, ako ne i jedini građevinski materijal.
         Kuće i gospodarske zgrade su građene od debelih hrastovih greda – planjki koje su  isprva oblikovane tesanjem, kasnije ručnim piljenjem, a tek se  u 20. st. javljaju strojne pilane. Planjke su vodoravno slagane jedna na drugu, tvoreći tako „stienu“ (zid, stijenu) kuće. Prema načinu spajanja planjki na uglovima kuće razlikujemo, hrvatski vugel kod kojega su planjke tako prekrižene da cca 20 cm ostaje neotesano, i njemački vugel kod kojega je spoj vrlo precizno obrađen i do kraja otesan, tako da je vidljiv sam spoj koji je konusnog oblika. Prozora je bilo veći broj, bili su simetrično raspoređeni, ali vrlo malih dimenzija. Krovovi su bili prekrivani isprva obrađenom raženom slamom tzv. šopom, a kasnije crijepom.

         Tlocrt kuća je u većini slučajeva vrlo jednostavan, one su razdijeljene na tri dijela: spavaću sobu koja se zvala „iža“, kuhinju odnosno “kunju“, i „ižicu“ ili „zadnju ižicu“.
         Najprostranija je bila spavaća soba - „iža“, u njoj je već prema potrebi bilo smješteno više postelja, na kojima su spavali svi članovi zadruge ili obitelji. Stol je bio isto tako hrastov, velik i masivan, a okolo njega su bile poslagane drvene klupe, ponekad bogato ukrašene. Osim pokraj stola klupe su bile razmještene oko velike peći, gdje su se ukućani zimi grijali. Po zidovima i iznad visokih postelja bilo je više klinova po kojima su vješani razni uporabni predmeti, jer je prostor u teškim hrastovim škrinjama bio ograničen. Ponekad su škrinje koje ne bi stale u „ižu“, bivale smještene u „zadnju ižicu“. Na stijenama su visjele  pobožne slike, a u jednome je uglu ili pak između dvaju prozora bio smješten mali oltarić, na kojemu bi družina zapalila voštanicu i zajednički se pomolila. U mnogim „ižama je stalno bio postavljen i tkalački stan.
         Osim što je služila za spavanje, u „iži“ se odvijao cjelodnevni život, obitelj ili zadruga se sastajala, tu se blagovalo, radilo, tkalo, i od gospodara (kućedomaćina) primalo zapovijedi.
         U kuhinji je pak bilo ognjište koje je kasnije zamijenio štednjak, te različite police ispunjene, zemljanim loncima, drvenim jedaćim priborom, te drugim predmetima potrebnim za pripremanje hrane.
         Iza kuhinje je bila „ižica“, manja prostorija u kojoj je gazdarica čuvala mlijeko, mliječne prerađevine, ukiseljeno zelje i repu, brašno i druge potrepštine.
         Tavan koji se zvao „naižek“, služio je za sušenje luka i drugog povrća i ljekovitoga bilja, a siromašnije su obitelji ovdje držale  kukuruz kao i druge žitarice.
         U starijoj varijanti spomenute tri prostorije su bile povezane uskim trijemom, koji je u stvari bio otvoreni hodnik ili „ganjk“, pak se je u pošalici pjevalo:„stara po ganjku mlada za njom, stara s kosmatom mlada z golom“. Kod novijih inačica tradicijskih drvenih kuća, prostorije povezuje mali „ganjk“ u koji se kod skromnijih izvedbi ulazilo direktno kroz glavna vrata, a kod bogatijih izvedbi je ispred „ganjka“ bio izgrađen posebni ulazni  trijemić, tzv. polutan (politan) s dva lijepo izrezbarena stupića i dvostrešnim krovićem. Kod nekih izvedbi polutan je potpuno zatvoren, a na njemu su glavna ulazna vrata.
        
         U Demerju još stoji oko 25 tradicijskih drvenih kuća, te neutvrđeni broj drvenih gospodarskih zgrada, štala i štagljeva. Mnogi od ovih objekata više se ne koriste te su u zapuštenom stanju, samo je pitanje vremena kada će ih vlasnici ukloniti, budući da većina nema novca za njihovu obnovu i održavanje.
         Uže središte sela proglašeno je kulturnim dobrom te se kao takvo nalazi pod zaštitom ministarstva kulture, međutim to je samo mrtvo slovo na papiru budući da šira društvena zajednica nema sluha niti interesa osigurati novac kojim bi se sačuvali ovi biseri tradicijskog graditeljstva.
         Svake godine  u Demerju nestaje barem po jedna drvena kuća što znači da ćemo uskoro novim naraštajima pokazivati samo  fotografije ovih ljepotica, čijim će nestajanjem nestati i velik dio naše tradicije i kulture.

                                                               kolovoz 2010. S.K.
Hrvatski vuglec

Njemački vugel, i dio tipčno obrađenog začelka

Lijepo izrađeni prozor

Uzdužni ganjk

Otvorni trijemić

Tradicijske rezbarije na trijemiću

Nema komentara: