LATINAKI
NAZIV : Viola odorata L.
PORODICA : Violaceae
– ljubice
NARODNA IMENA : ljubica, fijolica, mirisna ljubica, plava ljubica |
Rascvjetalo i mirisno proljeće u čijim krasotama
ovih dana uživamo budi i sjećanja na neka davna mirnija i opuštenija
proljeća, bez današnje vreve, strke i zbrke. Ipak, sjećanja na davno minula
proljeća bila bi nepotpuna kada u njima
ne bi bilo jednog miomirisnog cvijetka, danas neopravdano zapostavljenog i
gotovo zaboravljenog.
Riječ je naravno o ljubičici, fijolici koja je bila
neizostavni stanovnik starinskih vrtova, a koju danas možemo sresti vrlo
rijetko, i to uglavnom kao samoniklu biljku koju je današnje vrijeme osudilo na
nesmiljenu borbu s vrtnim kosilicama i flaksericama, zbog kojih je ova mirisna
ljepotica gotovo nestala iz suvremenih okućnica. Svrha ovoga posta je
potaknuti vas na sadnju i čuvanje ove skromne biljčice, čime ćete pridonjeti očuvanju tradicije.
Ljubičica ima dugu povijest, spominje se u grčkim legendama te je
ostavila traga u gotovo svim poznatim kulturama, a posebno je vezana i uz kršćanstvo. Ljubičice su simbol Marijine
poniznosti, predane ljubavi i milosti, a istodobno simboliziraju Marijinu bol
zbog Isusove smrti i pokornu predanost Božjoj volji. Naslikane kraj Kristova
križa ljubičice su simbol snage, otpornosti i vječnosti kršćanske vjere. Mnogo
prije ruža ljubičice su bile simbol ljubavi i njenog zaštitnika Sv. Valentina.
Dok je bio utamničen Sv. Valentin je skupljao cvjetove ljubičice i pretvarao ih
u tintu, kako bi mogao pisati svojim prijateljima. Osim kroz mitove i legende
ljubičice se provlače kroz živote smrtnika i vladara, tako su bile omiljeno
cvijeće Napoleona Bonapartea i njegove supruge Jozefine, a ništa manje ih nije
voljela ni austrijska carica Elizabeta, zvana Sissi, koja ih je koristila u
svemu od čokolade do parfema.
Osim svoje ljepote i aromatičnosti
ljubičica je i ljekovita biljka. Liječi kašalj i upalu pluća, upalu bubrega i
mokraćnog mjehura, upotrebljava se protiv upale grla i bronhitisa, a liječi i
neke kožne bolesti.
Nadam se kako sam vas uvjerio i
podsjetio na brojne vrline mirisne fijolice, a ako nakon čitanja ovog posta barem
netko odluči posaditi i uzgajati ljubičice, moje piskaranje neće biti uzaludno.
Ljubičica na mojem kamenjaru u dobrosusjedskim je odnosima s ostalim ukrasnim biljem |
Ljubičica na travnjaku koji se često kosi u stalnoj je borbi za opstanak |
Pozdrav od Demka!
2 komentara:
Demko i ovo ti je jedan lijepi post,pravi podsjetnik na neka stara vremena, sjećanje na djetinjstvo kad smo pješice iz našeg mjesta išli u Vašu školu u Demerje i brali te male prekrasne mirišljave biljčice. Stvarno zavređuju pažnju i lijepo ih je vidjeti,a još ljepše osjetiti njihov miris bilo to u dvorištima,okućnicama ili negdje na nekoj livadi. Pozdrav !!!
Ako se dobro sjećam, ljubičice su nekada rasle i oko demerske škole...
Pozdrav!
Objavi komentar