nedjelja, 25. ožujka 2012.

NE VEHNI FIJOLICA!

LATINAKI NAZIV : Viola odorata L.
PORODICA : Violaceae – ljubice
NARODNA IMENA : ljubica, fijolica, mirisna ljubica, plava ljubica
         Rascvjetalo i mirisno proljeće u  čijim  krasotama  ovih dana uživamo budi i sjećanja na neka davna mirnija i opuštenija proljeća, bez današnje vreve, strke i zbrke. Ipak, sjećanja na davno minula proljeća  bila bi nepotpuna kada u njima ne bi bilo jednog miomirisnog cvijetka, danas neopravdano zapostavljenog i gotovo zaboravljenog.
Riječ je naravno o ljubičici, fijolici koja je bila neizostavni stanovnik starinskih vrtova, a koju danas možemo sresti vrlo rijetko, i to uglavnom kao samoniklu biljku koju je današnje vrijeme osudilo na nesmiljenu borbu s vrtnim kosilicama i flaksericama, zbog kojih je ova mirisna ljepotica gotovo nestala iz suvremenih okućnica. Svrha ovoga posta je potaknuti vas na sadnju i čuvanje ove skromne biljčice, čime ćete pridonjeti očuvanju tradicije.
Ljubičica ima dugu povijest,  spominje se u grčkim legendama te je ostavila traga u gotovo svim poznatim kulturama, a posebno je vezana i uz  kršćanstvo. Ljubičice su simbol Marijine poniznosti, predane ljubavi i milosti, a istodobno simboliziraju Marijinu bol zbog Isusove smrti i pokornu predanost Božjoj volji. Naslikane kraj Kristova križa ljubičice su simbol snage, otpornosti i vječnosti kršćanske vjere. Mnogo prije ruža ljubičice su bile simbol ljubavi i njenog zaštitnika Sv. Valentina. Dok je bio utamničen Sv. Valentin je skupljao cvjetove ljubičice i pretvarao ih u tintu, kako bi mogao pisati svojim prijateljima. Osim kroz mitove i legende ljubičice se provlače kroz živote smrtnika i vladara, tako su bile omiljeno cvijeće Napoleona Bonapartea i njegove supruge Jozefine, a ništa manje ih nije voljela ni austrijska carica Elizabeta, zvana Sissi, koja ih je koristila u svemu od čokolade do parfema.
Osim svoje ljepote i aromatičnosti ljubičica je i ljekovita biljka. Liječi kašalj i upalu pluća, upalu bubrega i mokraćnog mjehura, upotrebljava se protiv upale grla i bronhitisa, a liječi i neke kožne bolesti.
Nadam se kako sam vas uvjerio i podsjetio na brojne vrline mirisne fijolice, a ako nakon čitanja ovog posta barem netko odluči posaditi i uzgajati ljubičice, moje piskaranje neće biti uzaludno.

Ljubičica na mojem kamenjaru u dobrosusjedskim je odnosima s ostalim ukrasnim biljem

Ljubičica na travnjaku koji se često kosi u stalnoj je borbi za opstanak

Pozdrav od Demka!

2 komentara:

Tenor kaže...

Demko i ovo ti je jedan lijepi post,pravi podsjetnik na neka stara vremena, sjećanje na djetinjstvo kad smo pješice iz našeg mjesta išli u Vašu školu u Demerje i brali te male prekrasne mirišljave biljčice. Stvarno zavređuju pažnju i lijepo ih je vidjeti,a još ljepše osjetiti njihov miris bilo to u dvorištima,okućnicama ili negdje na nekoj livadi. Pozdrav !!!

Demko kaže...

Ako se dobro sjećam, ljubičice su nekada rasle i oko demerske škole...
Pozdrav!