VUKOVAR DVADESET GODINA POSLIJE

         Dvadeset godina je prošlo otkada su u Vukovaru utihnuli bubnjevi boga Marsa. I živi danas ovaj grad nekim novim životom, životom koji nije nimalo sličan onome prijašnjem. Jer ovaj današnji ispunjen je nikada zacijeljenim ranama i sjećanjima na nepojmivu surovost i brutalnost, sjećanjima koje baš svaki učesnik vukovarske kalvarije želi ali ne može zaboraviti. Iako bi zaborav možda bio blagoslov, živa sjećanja na zvjersku i krvožednu želju za osvajanjem i dominacijom nad drugim narodom koja je ubila ovaj Grad i tisuće njegovih žitelja, naslijeđe su preživjelih  koje će oni ostaviti budućim pokoljenjima.

Ništa, baš ništa ne smije i ne može biti zaboravljeno: nijedno ubijeno dijete, nijedan ubijeni otac ili majka, djed ili baka, brat ili sestra, nijedan ubijeni rođak, ne smije biti zaboravljena nijedna kuća ni ulica, nijedan dom ni zgrada, ništa baš ništa ne smije biti zaboravljeno. Kada bi išta prepustili zaboravu, pomogli bi sjemenu zla da preživi, oporavi se i u nekom drugom budućem vremenu ponovi. Zato  je vukovarska tragedija nešto što se mora utisnuti u hrvatsku kolektivnu svijest, a  koliko god to bilo teško i mučno, na užase Vukovara često moramo podsjećati kako nikome ne bi dozvolili iskrivljavanje povijesne istine.

Zato se i ovom prigodom podsjetimo nekih od činjenica:

 

Oko 1800 slabo naoružanih branitelja, mahom ad hoc ustrojenih civila, odolijevalo je više od tri mjeseca pred 50-tak tisuća svakovrsno naoružanih (zrakoplovi, tenkovi, oklopna vozila, raketni bacači, topništvo, streljivo bez ograničenja) nasilnika.

Prvi opći juriš (oklopnjaci i pješaštvo, uz podršku zrakoplova i topništva) na
Grad (vojna procjena tzv. "jna" bijaše da će im trebati najviše dva ili tri dana za zauzeti ga), odbijen je 25. kolovoza 1991., u borbi po kućama i dvorištima, uz velike gubitke napadača.
Nakon pregrupiranja i promjene taktike agresora, koji je poduzeo masovno granatiranje - slijedeći veliki juriš zbio se 14. rujna 1991., kada je uništen veliki broj tenkova.
Ukupno je tijekom opsade Vukovara uništeno više oklopnih vozila (oko 400) nega recimo u bitci za Staljingrad u tzv. drugomu svjetskom ratu.
Upravo ovih dana polovicom studenoga 1991. omjer napadača i branitelja bijaše oko 30 : 1, zbivahu se posebno strašni zločini.
Na Ovčari je pogubljeno samo u jednome danu više od 200 ranjenika.
Više tisuća civila iz Vukovara odvedeno je u koncentracijske logore u unutrašnjosti Srbije, gdje se mnogima do danas gubi svaki trag.

                       Pozdrav od Demka!