IZUZETNI MEĐU NAMA (2)

MATIJA KUFTINEC – Puba

operni pjevač

Matija Kuftinec, zvani Puba, rođen je 27. lipnja 1907. u vojnoj bolnici u Banja Luci od oca također Matije (rođenog u Demerju 1877. u zadruzi Kuftinec) i majke Franciske r. Mulle (rodom iz Slovenije). Njegov se otac u to vrijeme pa sve do konca Prvog svjetskog rata nalazio u tom bosanskom gradu u djelatnoj vojnoj službi austro-ugarske vojske, prema sjećanju obitelji vjerojatno kao časnik. Nakon rata Matija stariji došao je u Zagreb i radio na pošti do mirovine. Volio je glazbu i svirao tamburu.

Nepoznato je kako je i kada Matija mlađi sa majkom i sestrom iz Banja Luke došao u Zagreb i gdje su proveli rat. Prema jednom svjedočenju Demeraca, imao je teško i oskudno djetinjstvo, tijekom kojeg je boravio i u Demerju. Nakon dolaska u Zagreb i poslije rata Matija mlađi je pohađao stručnu školu i kao električar radio na pošti.

1934. Matija Kuftinec mlađi oženio se Zagrepčankom sa Gornjeg grada Jelenom (Lelom) r. Pevec, činovnicom i kazališnom amaterkom, s kojom se i upoznao preko kazališta. Rodili su četiri sina, koji danas svi žive u SAD. Sva četvorica, a i njihova djeca, Pubini unuci, imaju uspješne znanstvene, sveučilišne, medicinske ili biznis karijere, jedan i na svjetskoj razini.

Prema obiteljskom svjedočenju, izgleda da je Pubu glazba oduvijek zanimala, a ranu je pouku u glazbi, kako je sam govorio, imao „sa malom djecom“. Tako je u zagrebačkoj operi 1934. pjevao u Humperdinckovoj operi za djecu Ivica i Marica.

Koncertnu karijeru započeo je početkom 30-tih godina XX. stoljeća, nastupajući solistički, često uz glasovirsku pratnju Mladena Pozajića. Od 1935. do 1941. bio je član ansambla Zagrebački madrigalisti, a od 1941. do 1945. član je zbora Hrvatskog krugovala (tj. zagrebačkog radija). Zabilježeno je i njegovo pjevanje u novom Zagrebačkom komornom zboru 1938., sastojećem od najboljih zagrebačkih pjevača, sve redom samih solista, pod ravnanjem Lovre Matačića.

Muzičku akademiju Matija je upisao relativno kasno. Diplomirao je solo pjevanje kod profesora Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 3. srpnja 1943. 

Matija Kuftinec 1943.

Matija Kuftinec političkom je odredbom (najvjerojatnije po kazni kao član zbora zagrebačkog hrvatskog krugovala tijekom NDH) premješten u Sarajevo, „radi razvoja kulture u BiH“. Od 1953. do umirovljenja 1963. ili 1965. vodeći je bariton i solist sarajevske opere Narodnog pozorišta, pjevajući mnoge glavne ili epizodne uloge baritonskog repertoara. Tako je na praizvedbama opera odigrao uloge:

-         Novak (S. Rajačić: Simonida, 1957.) i

-         Obrad (M. Logar: Četrdesetprva, 1961.),

a na sarajevskim praizvedbama opera uloge:

-         Janoš (K. Odak: Dorica pleše, 1954.),

-         Gojen (J. Gotovac: Morana, 1955.),

-         Spalanzani [Spalancani] (J. Offenbach: Hoffmannove priče, 1958.),

-         Guiliot de Marfontaine [Gijom de Marfonten] (J. Massenet: Manon, 1959.),

-         Ruggiero [Ruđero] (J. F. Halévy; Židovka, 1961.),

-         Matthieu [Matija] (U. Giordano: Andrea Chénier [Andrea Šenije], 1961.),

-         Sulpice (G. Donnizetti: Kći pukovnije, 1962.),

-         Dr Pononer (G. Viozzi: Allamistakeo, 1963.).

Također je nastupao i kao:

-         Zrinjski (I. Zajc: N. Š. Zrinjski),

-         Mlinar Sima (J. Gotovac: Ero s onoga svijeta),

-         Escamillo [Eskamiljo] (G. Bizet: Carmen),

-         Grof Luna (G. Verdi: Trubadur),

-         Nabucco [Nabuko] (G. Verdi: Nabucco),

-         Alfio (P. Mascagni: Cavalleria rusticana [Kavalerija rustikana]),

-         Miha (B. Smetana: Prodana nevjesta),

-         Belcore [Belkore] (Donizetti: Ljubavni napitak),

-         Tomski (P. I. Čajkovski: Pikova dama),

-         Valentin (C. Gounod: Faust),

-         Monterone (G. Verdi: Rigoletto)¸

-         Svećenik (G. Puccini: Madame Butterfly),

-         Masetto [Mazeto] (W. A. Mozart: Don Juan),

-         Johann (J. Massenet: Verther),

-         Angelotti [Anđeloti] (G. Puccini: Tosca),

-         Marco (G. Puccini: Gianni Schicchi [Đani Skiki]),

-         Levicki i Černjiševski (M. Mussorgsky: Boris Godunov),

-         Mathéo (D. Auber: Fra Diavolo),

-         Glasnik (R. Wagner: Lohengrin [Loengrin]),

-         Stari redovnik (G. Verdi: Don Carlos),

-         Dr Grenvil (G. Verdi: Traviata),

-         Starac (L. Janáček: Jenufa) i dr

Matija Kuftinec na sceni (u nepoznatoj ulozi)

I tijekom sarajevske profesionalne epizode i 1971. i 1972., nakon umirovljenja i povratka u Zagreb, Matija je uspješno nastupao kao koncertni pjevač i solist, uz Pozajićevu pratnju. Nakon 1960. neko je vrijeme pjevao u zboru zagrebačke katedrale i u zboru crkve Sv. Petra, najvjerojatnije.

1969. Matija Kuftinec postao je redovitim članom Hrvatskog glazbenog zavoda. Također je 1982. imenovan (i) počasnim članom Hrvatskog glazbenog zavoda (počasno članstvo dodjeljuje se samo istaknutim glazbenicima). Bio je i član i počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

Uspješnost Matije Kuftinca i njegove pjevačke sposobnosti približit će izvodi iz samo nekoliko kritika objavljenih u zagrebačkim tiskovinama, te detalji iz biografskih jedinica napisanih o njemu kao pjevaču. Pišući o koncertu Matije Kuftinca V. Ciprin navodi: „G. Matija Kuftinec poznat je još sa svojeg uspjelog nastupa u kazalištu prilikom posljednje produkcije zagrebačke muzičke akademije, kao i sa svojih nastupa na radiostanici i posljednjem koncertu […] Taj mladi pjevač posjeduje lijepo obojen bariton, s kojim nastoji neobičnom voljom i ambicijom, da svlada sve glasovno-tehničke poteškoće. Visina mu zvuči toplo i puno samo je šteta, da je na tom koncertu bio prehladjen, pa tako nisu sve dobre kvalitete njegovog glasa mogle doći do punog izražaja. Pjevač pjeva s osjećajem i što je veoma simpatično kod njega, ne rabi razne banalne efekte, koje obično svi mladi pjevači upotrebljavaju. […] Poznavajući ozbiljnost i ambiciju tog pjevača možemo vjerovati u daljnji njegov napredak.“ (Jutarnji list, br. 8544, str. 11.).

Tri godine kasnije (1938.) isti autor u kritici o Zagrebačkim madrigalistima „Veče suvremene slavenske muzike“ (Jutarnji list, br. 9355, str. 10.) navodi Matiju Kuftinca kao jednog od troje solista koji su se istakli.

N. Devčić u kritici „Duhovni koncerat zagrebačkih madrigalista“ (Večer, br. 5385, str. 2.) piše: „Tom prilikom su Zagrebački madrigalisti […] opet pokazali svoje dobre muzičke i pjevačke kvalitete. […] Istakao se g. Matija Kuftinec, pjevajući Odakov psalam; dobro je svladao raznolikost registara kod ove kompozicije, tek bi bila poželjna malo veća jasnoća izgovora u nižim položajima.“

L. Šafranek Kavić o pjevačkom podmlatku zagrebačke Glazbene akademije piše: „Od prije poznat nam je baritonista gosp. M a t i j a  K u f t i n e c. On je najzreliji od đaka koji su nastupali. Plemeniti, toplo obojeni glas dobro i mirno je postiran, izjednačen i naročito u opsežnom visokom registru bez napora metalno zvučan. Pouzdana muzikalnost i ritmička sigurnost obećavaju uspješnu karijeru. Slično se može reći i za također od prije poznatog basistu g. T o m i s l a v a  N e r a l i ć a. I on je kao Kuftinec izraziti pjevački talent […]. Naročito valja istaknuti muzikalnu inteligenciju i sigurnost kojom su obojica udovoljili teškim zahtjevima talijanskih modernista Respighija, Caselle, Castelnuovo-Tedescog i Malipiera.“ (Zagrebački list, br. 122, str. 2.).

„Bariton M. Kuftinec je svakako već sada pjevač, kojemu predstoji liepa budućnost. Glas mu je sočan, zvučan, u višem registru prodoran; dosta je gibljiv i modulatoran. Kuftinec polaže mnogo truda u izradjivanje skladbe pa je ne predaje suho, već je prožimlje sugestivnim izticanjem sadržajnih obilježja. Mnogobrojno slušateljstvo je s posebnim povladjivanjem popratilo njegovu izvedbu Verdievih i Rossinievih arija.“ (Spremnost, br. 44 i 45, str. 8.).

Za kraj evo što je o sebi kao apsolvent glazbene akademije 1943. rekao sam Matija Kuftinec: „Moj pokušaj da se približim kazalištu ostao je na žalost uviek samo kod audicije. Mislim da bi svakom mladom pjevačkom umjetniku trebalo biti omogućeno, da po nekoliko puta nastupi u kazalištu, jer onda bi se tek vidjelo koliko tko vriedi. Moj životni cilj je zapravo kazalište! Osjećam da bi se tu mogao podpuno umjetnički izživjeti. Naš Konzervatorij sprema za iduće godište izvedbu opere «Orfeus» od Monteverdija. Ja ću u toj izvedbi pjevati naslovnu partiju Orfeusa. Sada mnogo radim na Krugovalu i to u madrigalskoj skupini. Za moj budući kazališni rad imam spremljeno nekoliko opernih partija kao na pr. Zrinski, Rigoletto, Valentin u «Faustu», Germont i t. d. Od naših domaćih skladatelja nekako mi je najbliži Antun Dobronić.“ (Nova Hrvatska, br. 196, str. 11.).

Pubin česti glasovirni pratitelj M. Pozajić u biografskoj jedinici za Matiju Kuftinca u knjizi Narodno pozorište Sarajevo 1921 – 1971 na str. 284. naveo je da je „izvanredno muzikalan, velikog i opsežnog glasa“. Biografska jedinica za Matiju Kuftinca u Leksikonu jugoslavenske muzike, 1, na str. 487. bilježi da je „bariton velikih glasovnih mogućnosti i široke pjevačke kulture“.

Nažalost, ne raspolaže se kritikama objavljenim o Pubinom djelovanju u sarajevskom tisku.

Matija Kuftinec Puba 1983. preselio je k djeci u SAD, gdje je i umro 6. rujna 1992. u Topsfieldu, država Massachusetts. Nakon kremacije, njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Zagreb, gdje su i pokopani u obiteljskom grobu na Mirogoju, odjel 1, polje 97, grobno mjesto 25 (iz smjera glavnog ulaza na groblje Mirogoj, grob je treći s desna prvog reda polja 97).

***

U svezi ovog teksta, veliku zahvalu upućujem:

-         djelatnici knjižnice Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu,

-         a posebno gđi Marijani Pintar iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu, koje su mi obje susretljivo pružile niz informacija i uputile na dobar dio vrela i najveći dio literature vezane uz glazbenu karijeru Matije Kuftinca

-         za pružene informacije njegovoj obitelji u SAD, te nekolicini Demeraca i Demerčica

-         svećeniku u Banja Luci Anti Orlovcu i prof Stipi Piliću iz Zagreba, zbog angažiranja oko istraživanja crkvenih matica banjalučkih župa.

Na ovom mjestu posebno veliku zahvalu izražavam mr dr Vjeranu Kuftinec iz Zagreba i njegovoj privatnoj ordinaciji dentalne medicine na Vrbanima, zbog znatne materijalne potpore u mojim dosadašnjim arhivskim i drugim istraživanjima o Demerju i demerskom rodoslovlju.

                                                                                  Zdemko

VRELA I LITERATURA:

1. izjava članova obitelji Matije Kuftinca – u posjedu u pisanom obliku
2. Jutarnji list, Zagreb, br. 8544, od 9. studenog 1935., str. 11., „Koncertna kronika“; br. 9355, od 11. veljače 1938., str. 10., „Veče suvremene slavenske muzike“; br. 9493, od 2. srpnja 1938., str. 6., "Prvi koncert Zagrebačkog komornog orkestra na Katarinskom trgu"
3. Leksikon jugoslavenske muzike, 1 (nakladnik Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1984., Zagreb)
4. matice župe Pohoda BDM Banja Luka
5. Muzička akademija u Zagrebu 1921 – 1981 spomenica u povodu 60. godišnjice osnutka (nakladnik Muzička akademija u Zagrebu, Zagreb, 1981.)
6. Narodno pozorište Sarajevo 1921 – 1971 (nakladnik, godina i mjesto naklade nenaznačeni)
7. Nova Hrvatska, Zagreb, br. 196, od 22. kolovoza 1943., str. 11., „Na pragu umjetničkog puta“
8. Spremnost, Zagreb, br. 44 i 45, od 24. prosinca 1942., str. 8., „Treći družtveni koncert Hrvatskog glasbenog zavoda“
9. Tražilica pokojnika Gradskih groblja ZG http://www.gradskagroblja.hr/Trazilica/
10. Večer, Zagreb, br. 5385, od 9. studenog 1938., str. 2., „Duhovni koncerat Zagrebačkih madrigalista“
11. Zagrebački list, Zagreb, br. 122, od 18. svibnja 1939., str. 2., „Pjevački podmladak. Uz javnu priredbu Glazbene akademije“
12. http://www.hgz.hr/clanstvo/pocasni-clanovi
13. http://www.hdgu.hr/clanovi.aspx
14. http://www.hdgu.hr/pocasni_clanovi.aspx