GOSTOVANJE KUD-a "ORAČ" U MAKEDONIJI

     Dobio sam ovaj prekrasan  tekst o gostovanju  "Orača" u Makedoniji, pa vas molim da ga u cijelosti pročitate! Kraj teksta (P.S.) je naročito zanimljiv!

     U razdoblju od 18. do 24. kolovoza 2010. naš demerski KUD Orač po pozivu je gostovao u Ohridu u Makedoniji na festivalu folklora «Atanas Kolaroski». Uz demerski KUD na festivalu su gostovala još neka društva iz Hrvatske, te folklorne udruge iz BiH, Bugarske, Gruzije, Makedonije, Poljske, Rumunjske, Srbije i drugih zemalja.

     KUD je na festivalu imao dvije izvedbe. Prvu večer, u Strugi, gradiću desetak km udaljenom od Ohrida (u kojem se i nalazi hotel Galeb, naše boravište) publici je prikazan splet međimurskih pjesama i plesova «Cielo selo se spomina» (koreograf: Goran Vašarević, glazba: Dražen Kurilovčan i Božo Potočnik). Drugu večer u Ohridu su na središnjoj pozornici izvedene «Kordunaške uspomene» (koreograf: prof. Ivica Ivanković, glazba: Branko Ivanković), kojima je i zatvoren festival. Tako je određeno stoga što smo svojim nastupima, koreografijama, svirkom i pjesmom (bili) drugačiji od ostalih.

     Festival nije bio natjecateljskog tipa, pa ni nema posebnih ocjena nastupa učesnika festivala. Ipak, može se reći da su nastupi hrvatskih društava bili d r u g a č i j i u smislu da su naše koreografije pune pjesama uživo a i orkestar od nekoliko tamburaša je tamo veoma rijetka «pojava». Istočnjački orkestri kojih je tamo bila večina uglavnom se sastoji od jednog bubnjara i eventualno dvojice svirača na puhačkim instrumentima. Dojam koji je demerski KUD ostavio prikazat će par slika. Ravnatelj festivala Zdravko Banar Jakimoski na završnoj je večeri rekao i slijedeće: „Znao sam da će iz Hrvatske doći dobar i kvalitetan KUD, ali ipak nisam očekivao da će te biti ovako dobri. I nisam znao da ste Vi tako topli i srdačni kao i mi Makedonci. Ja sam oduševljen Vama i zahvalan što sam u Vama dobio velike prijatelje.“

     A voditeljica Centra za hrvatsku tradicijsku kulturu Centra za kulturu Dubrava Mr. sc. Lucija Franić Novak, koja je s nama putovala, nakon povratka u Zagreb napisala je slijedeće: „Zaista sam pod velikim dojmom dalekog putovanja s Vama – KUD-om Orač. Posebno sam ponosna na Vaše nastupe, koji su plafon i izvan konkurencije za ponuđeno na festivalu. Poseban osjećaj ponosa što smo Hrvati preplavio me pri defileu učesnika festivala Ohridskim ulicama.“ Na ovom mjestu treba reći da je ravnatelj festivala Jakimoski na licu mjesta naš KUD postavio na čelo povorke, „zbog živog orkestra“ (tamburaša), tako da su povorku predvodili hrvatska državna zastava, zvuci Putne i Samoborskog drmeša i puce u hrvatskim nošnjama.

     Hvala ili ne, ali KUD Orač od strane ravnatelja Festivala pozvan je na gostovanje i dogodine.

     Naravno, naš boravak u Makedoniji nije se svodio samo na dva nastupa. Bilo je i drugih protokolarnih aktivnosti, ali i slobodnog vremena.

     Tako smo posjetili i vidjeli neke prirodne i turističke (javorovo drvo Stari činar u središtu Ohrida, kojeg je korijen star 11 stoljeća, Biljanine izvore iz pjesme Biljana platno beleše, Ohridsko jezero i njegove plaže, zatim utok rijeke Crni Drim u Ohridsko jezero i njegov izlazak iz jezera u centru Struge), crkvenokulturne (crkva i manastir Sv. Nauma, učenika Ćirila i Metoda, u kojoj se čuvaju njegove relikvije i gdje se može, kažu, čuti otkucaj njegova srca ako se uho prisloni na njegov grob, zatim srednjovjekovna crkva Sv. Klimenta, izvorno rekonstruirana na ostacima prvotne crkve) i povijesne znamenitosti (tvrđava makedonskog cara Samuila) u Ohridu i njegovoj okolici. Zanimljiv je i dojmljiv podatak da Ohrid ima točno 365 crkvi! Naravno, bilo je vremena i za slobodne aktivnosti: neizbježni šoping, kupanje u Ohridskom jezeru, šetnju i uživanje u makedonskoj kuhinji i ohridskim biserima!

     Na kraju vam u ime svih putnika u Makedoniju mogu reći da još i sada svi rado prepričavamo događaje, dogodovštine, zanimljivosti, druženja, šaljivosti, slastice i poslastice, povoljne cijene, nastupe, svirke, pjesme i plesove sa ovog našeg uspješnog gostovanja. I znate što? Makedonija uopće nije tako daleko kako se čini! Zašto se dogodine u to ne biste uvjerili i vi!?

     P. S. Legenda kaže da ako se uđe u vodu na Biljaninim izvorima i okreće oko sebe, pomladit ćeš se. Pričekali smo namjerno mjesec dana s ovim izvješćem o gostovanju u Makedoniji, da vidimo hoće li se doista naše članice, koje su se odvažile zagaziti u preledenu vodu, pomladiti. Zasad nema učinka. Možda je u pitanju krivi smjer vrtnje?

     Pozdrav od Demka!

KUD "ORAČ" U MAKEDONIJI

     Podosta je vremena prošlo od povratka našega KUD-a iz Makedonije, pa vam s nekoliko slika prenosim dio atmosfere koja je vladala  na tom gostovanju.

     Nažalost, ne mogu vam pružiti detaljniji opis putovanja ni nastupa jer tamo nisam bio, a sudionici nisu "usuglasili stavove" ter mi nisu dostavili obećani tekst. Ukoliko netko od sudionika gostovanja u Makedoniji ima volje i želje, molim da ukratko opiše putovanje i nastupe te mi dostavi na e-mail adresu koja se nalazi ispod slike kapelice, a ja ću rado tekst objaviti na ovome blogu.

            Pozdrav od Demka!

IZUZETNI MEĐU NAMA (1)

           CIJELI ŽIVOT POSVEĆEN GLAZBI

    Kada bi vam netko rekao da u Demerju živi pjevač "Zlatnih dukata" sigurno bi pomislili da se taj tek nedavno doselio, pak vi eto još niste čuli za to. E, pa nije tako! Jer jedan od prvih vokala "Zlatnih dukata", koji je s njima snimio i album, rođeni je Demerec!

      Naravno, riječ je o Marijanu Majdaku, čovjeku kojemu je glazba sve i koji joj je posvetio cijeli svoj život, makar nikada nije živio (samo) od glazbe. Rođen je u Demerju 1937. godine i od najranije mladosti je pokazivao interes za glazbu, a već kao devetnaestogodišnjak kratko je nastupao u zagrebačkoj Gradskoj kavani.

     Kasnije je s raznim glazbenim sastavima nastupao u Podsusedu, Lovačkom rogu, Pivovari, Maksimiru, Parku u Velikoj Gorici i mnogim drugim lokalima u Zagrebu i okolici. U mladosti je gostovao i na Malom Lošinju, u Kaštel Gomilici, Bihaću, Varaždinskim toplicama gdje je nastupao s romskim ansamblom, i na mnogim drugim mjestima.

     Početkom osamdesetih godina počinje surađivati s g.Šljivcem i "Zlatnim dukatima", što je 1983. godine rezultiralo izdavanjem albuma "Ni sokaci nisu što su bili". To je ujedno i prva od velikih uspješnica "Zlatnih dukata", kasnijeg imena "Najbolji hrvatski tamburaši". Spomenuti album i danas možete preuzeti na internetu.

       

     ZLATNI DUKATI - Ni sokaci nisu što su nekad bili - 1983.

     1. DA L' JOŠ UVIJEK VOLIŠ PLAVO CVIJEĆE
     2. O MIRO, MIRJANA
     3. SUNCE ZAŠLO, MRAK SE VATA
     4. SA DUNAVA VJETAR PIRI
     5. IDE JESEN, SVATOVI U KOLA
     6. MILA MOJA, OČI ZELENE
     7. DOME MOJ
     8. NA ĆUPRIJI POPUCALE PLANKE
     9. ISPRED KUĆE MOJE DRAGE
   10. NI SOKACI NISU ŠTO SU NEKAD BILI
   11. POD TVOJIM PROZOROM
   12. KOLO IZ BANATA

    Nažalost s rastom popularnosti rasle su i obaveze, a g.Marijan nije želio ostaviti svoj stalni posao pa tako uskoro nije  više mogao u "fušu" pokrivati sve obaveze i nastupe, te je njegova suradnja s "Zlatnim dukatima" nažalost prekinuta.

     G.Marijan se i danas u zreloj dobi i narušenoga zdravlja ne odriče svoje velike ljubavi glazbe, ter u raznim prigodama rado zapjeva. Veliki aplauz nikada, baš nikada ne izostane...

               Pozdrav od Demka!

    

KRATKA POVIJEST DEMERJA

    Povijesni nam izvori govore o naseljenosti širega područja još u vrijeme Kelta, dok je za rimske vladavine izgrađena cesta koja od Kavura u Stupniku, preko Demerja vodi prema Odranskom Obrežu a koja je bila dio ceste Aemona (Ljubljana) – Siscia (Sisak).

    Prvi pisani spomen imena Demerja nalazimo u darovnici Kneza Ivana Okićkog 1280. god., gdje u opisu međa darovanih posjeda nailazimo na „…venit iterum rivolum Damerie supradiktum…“. Iako „rivolum Damerie“ označava potok Demerje, jamačno se taj naziv kasnije ustalio kao ime naselja.

    O imenu Demerja postoji nekoliko prilično nepouzdanih teorija, od kojih jedna govori da je ime nastalo po vlasniku posjeda Dameru. Međutim, uzmemo li u obzir da je Demerje do 1456. god. bilo dio brezovičke gospočije, a rečenog Damera ne nalazimo kao vlasnika Brezovice, moramo zaključiti da ova pretpostavka vjerojatno nije točna. Kada pak teorije o nastanku imena Demerje, naročito one objavljene na „Wikipediji“, sagledamo u svjetlu rečene darovnice iz 1280. god., s velikom ih sigurnošću možemo odbaciti, a osobno sam mišljenja da bi za tumačenje imena našeg sela korijene trebalo tražiti u staroslavenskom jeziku.

    Kako je već ranije spomenuto, do 1456. god. Demerje je bilo u sastavu brezovičkog vlastelinstva, a tada dolazi do diobe imanja pri kojoj Hudi Bitek i Demerje postaju zasebna cjelina, koja u narednim godinama i stoljećima mijenja mnoge vlasnike. Tako je 1465. god. Demerje u posjedu Jurja Farkasya, 1507. god. vlasnik je Baltazar Alapić, kasnije dolazi u posjed obitelji Patačić, dok su Lentulaji i Kulmeri najvjerojatnije bili zadnji posjednici Demerja i Hudog Bitka, sve do agrarne reforme.

    Budući da su vlasnici imanja istovremeno bili i pokrovitelji crkvenih župa, izdvajanjem iz brezovičke gospočije, stanovnici Demerja i Hudog Bitka tada su izdvojeni iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je u ono vrijeme bila poznata pod imenom Sveta Marija u Polju, i pripojeni u župu Svetog Juraja u Polju tj. u današnju župu Svetog Ivana Nepomuka. Tako je nastala neprirodna i specifična situacija, u kojoj je Demerje na samoj međi, a Hudi Bitek gotovo u središtu brezovičke župe. Ovakva se situacija zadržala do prve polovice 20. st., kada je odlukom crkvenih vlasti Hudi Bitek vraćen brezovičkoj župi, dok Demerje još i danas pripada stupničkoj župi, makar je smješteno u neposrednoj blizini brezovičke župne crkve.

    Iako se prošlost Demerja stoljećima stapa i isprepliće s poviješću Brezovice i Stupnika, ono je u staro vrijeme imalo značaj veći od današnjega, budući da je bilo drugo po veličini (nakon Stupnika) selište u ovom kraju. Stoljećima je bilo samostalna seoska općina – Sučija, što povijesni izvori prvi puta spominju 1507. godine ali s velikom vjerojatnošću možemo tvrditi da je Samostalna Sučija Demerje postojala i ranije. Godine 1857. Demerje je Sučija s 32 kuće i 406 žitelja, Brezovica tada ima 4 kuće, Desprim 10, Goli Breg 10 kuća itd.

    Od 1889. god. Demerje je s pripadajućim mu Leskovcem, porezna općina u sastavu Upravne općine Stupnik, koja je pak dio kotara Samobor. Upravna općina Stupnik 1916. godine je izdvojena iz kotara Samobor i pripojena kotaru Zagreb, te od tada do danas Demerje u raznim administrativno-upravnim oblicima pripada Zagrebu.

    Nažalost, iako su u Demerju postojale dvije plemenitaške kurije, ništa od njih nije sačuvano. Budući da su to bile drvene građevine, ili su izgorjele ili ih je savladao zub vremena. Kurija obitelji Patačić, kasnije u vlasništvu Kulmera, nalazila se na današnjem tzv. krčelićevom brijegu, a o njoj je župnik Sačić prije nešto manje od 150 godina napisao: „…Dvor se raspada i već se jedva nazire njegovo mjesto…“                        U župnim se zapisima (prema preč.Komorčecu) spominje još jedna kurija, a to je dvor ili kurija obitelji Lentulaj, za koju se pouzdano ne zna gdje se nalazila.

    Na popisu župljana iz 1669. zabilježeno je 35 kuća i slijedeća prezimena: Sačer, Majdak, Kesnoglav, Lončić Svedrović, Kerčanić, Majdak, Mateša, Keblar, Bartolić, Maleković, Šantek, Vučinić, Plavec, Bedek, Kos, Biškupić, Razum, Plević, Pavlešić, Tkalec, Jelušić, Orlek, Ritak, Kveško, Pilia i Kolarić. Jedan se dio ovih prezimena tijekom vremena izgubio, a dvanaestak ih se održalo do danas.

    Ovo je tek mali pregled demerske povijesti, priređen posebno za priliku proslave 160 godina školstva u Brezovici. Većina ovdje spomenutih podataka utemeljena je na povijesnim izvorima, koje zbog opširnosti ne navodim. Na detaljnijoj i opširnijoj povijesti Demerja treba još dosta poraditi…

                                                                 kolovoz 2010. S.K.

            Pozdrav od Demka!

POZIVNICA

    Netom od gđe Višnje primih lijepu pozivnicu koju vam s radošću odmah prosljeđujem:

      Pozdrav od Demka!

NEŠTO POUČNO

    Iako sam se u zadnjim  postovima bavio školstvom, ova tema još nije iscrpljena. Nikada neće ni biti sve dok traje ova civilizacija, barem onakva kakvu je poznajemo. Ovaj post posvećujem  svim učiteljicama, učiteljima, nastavnicama i nastavnicima, profesoricama i profesorima, svima koji doprinose i sudjeluju u formiranju odnosno trasformaciji  djeteta u čovjeka. Svima od kojih zavisi da li će dijete postati Čovjek.

    Post naročito posvećujem našim dragima Lindi i Joži.

    Nakon malo šale molim vas da s pozornošću pročitate

                 NEŠTO POUČNO:

Filozofija Charlesa Schultza
Ovo što slijedi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zaista odgovarati na pitanja. Samo pročitajte tekst do kraja i shvatit ćete poruku.


1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America
4. Nabrojite desetoro ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I, kakav je rezultat?

Stvar je u tome da malo nas pamti jučerašnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Evo još pitanja, da vidimo kako ćete sada proći.
1. Nabrojite par učitelja koji su vam pomogli u školi.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo teško.
3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nešto važno naučili.
4. Razmislite o par ljudi koji su učinili da se osjećate važnim.
5. Razmislite o petero ljudi s kojima se rado družite.
Lakše?

Pouka: Ljudi koji vas život čine drugačijim nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo.
Ne brinite o mogućem smaku svijeta danas. U Australiji je već ionako sutra!
(Charles Schultz)

          Pozdrav od Demka!

JOŠ MALO O NAŠOJ ŠKOLI

    O područnoj školi Demerje danas saznajte više iz pera gđe Linde Padovan:

          PODRUČNA ŠKOLA DEMERJE - DANAS...


Područna škola Demerje jedna je od pet područnih škola Osnovne škole Brezovica.

Danas je to jedina škola u županiji Grad Zagreb u kojoj se nastava održava u kombiniranom odjeljenju to u jednoj smjeni prvi i treći razred, a u drugoj drugi i četvrti.

U školi su zaposleni Josip Pinko, učitelj je u ovoj školi gotovo dvadeset i pet godina, ujedno je i voditelj smjene, i učiteljica Linda Padovan , koja na ovoj područnoj školi radi šestu godinu.

Sretni smo što već nekoliko godina nastavu vjeronauka održava vjeroučitelj Zoran Turza, koji nam je uvijek desna ruka oko održavanja školskih priredbi, i učiteljica engleskog jezika Željka Jakušić Čejka, koja je nama, a i mi njoj prirasla srcu.

Neizmjerno je lijepo i ugodno raditi u ovoj školici, iako je održavanje nastave , zbog složenosti rada u kombiniranom odjelu, ponekad teže i zahtjevnije od rada u tzv. „čistom odjeljenju“.

Škola ima samo jednu učionicu, kuhinju, dva sanitarna čvora i jednu malu ostavu za higijenske potrepštine naše spremačice, Snježane Banić.

Nedostaje nam dvorana za tjelesni odgoj, zbornica i mnogo drugih stvari, ali to i nije problem samo naše škole...

Djece nema mnogo, prošle godine je nastavu polazilo ukupno dvadeset i jedan učenik – u prvom razredu je bilo četiri učenika, u drugom pet, u trećem također pet, u četvrtom sedmoro.

Učenici su veoma poslušni, pristojni i marljivi. Redovito postižu dobre rezultate u testovima znanja i po uspjehu su jedni od najboljih u cijeloj Osnovnoj školi Brezovici.

Jedan od razloga njihovog dobrog uspjeha je mali broj učenika u razredu, ali i činjenica da nastavno gradivo svakog razreda slušaju praktički dva puta.

Posebnost naše škole su i školske svečanosti koje se održavaju uoči Božića i na kraju nastavne godine – to je ujedno i rastanak sa učenicima četvrtih razreda.

Na tim svečanostima osim pozvanih gostiju prisustvuju roditelji za kojih pripremimo prigodni program – mnoštvo pjesama, recitacija, igrokaza, plesova..

Roditelji svake godine prikupljaju novac za zakusku, koja slijedi nakon priredbe, ravnatelj nam izlazi u susret oko nabavke sokova, i sve se to skupa redovito preobrazi u druženje i zabavu koja potraje do sitnih jutarnjih sati.

Prekrasno iskustvo je druženje s djecom i roditeljima na taj, manje služben i spontaniji način.

U te svečanosti uloženo je puno truda i djece i roditelja, naravno i učitelja, ali uvijek se na kraju trema pobijedi i sreća zablista na srcima svakoga od nas.

Raduje me što ćemo ove godine u novoj učionici imati više učenika, jer upisano je osam prvašića.

Iako malena, Područna škola u Demerju jako je važna našem mjestu, osim društvenog doma to je jedina zgrada u koji se održavaju neka događanja koja su važna za obogaćivanje kulturnog života mještana.

Na prvom je mjestu, naravno kulturno umjetničko društvo „Orač“ koje postiže izvanredne rezultate sa svojim nastupima i njegovanjem tradicije i izvan granica naše domovine.

Ponosni smo na njih, a većina naših učenika članovi su njihovog društva.

Predivno je živjeti u Demerju, a biti učitelj u ovoj školi, gdje mještani brinu o tradiciji, opstanku škole, uvijek su spremni na podršku i suradnju u bilo kojem smislu, zaista je nešto posebno i neponovljivo.

       Pozdrav od Demka!

160 GODINA ŠKOLSTVA U BREZOVICI

    Danas, 6. rujna 2010. godine u brezovičkoj osnovnoj školi svečano je obilježeno 160 godina školstva u Brezovici. U sklopu  proslave predstavile su se i područne škole, pa je tako i naša demerska škola dobila prostor koji su vrijedni članovi KUD-a"Orač" ispunili i aranžirali mnogobrojnim starinskim predmetima, narodnim rukotvorinama, a izložena je i jedna originalna demerska narodna nošnja. Na plakatima je pak ukratko opisana povijest i sadašnjost  Demerja i naše škole kao i tradicijsko graditeljstvo, što su nadopunile i lijepe fotografije.

    Moje pak slikice ovaj put nisu baš najuspjelije ali se nadam da će vam prenijeti barem djelić prekrasne atmosfere na proslavi:

                                                   

Demerski prozor

Posebni interes za stare dokumente

Demerska ženska narodna nošnja

Plakati o povijesti Demerja i tradicijskom graditeljstvu

Prvi školski dnevnik u Demerju

Pozdrav od Demka!

O OBNOVI PODRUČNE ŠKOLE

   
    Kao što znate, a o tome sam i pisao u jednom od prošlih postova, ljetos je zalaganjem mještana Demerje obnovljena naša seoska škola. Više o tome pročitajte u napisu naše učiteljice gđe Linde Padovan, koji je napisala povodom proslave 160 godina školstva u Brezovici.

                        SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE

Ne, nije bajka ! U ovo vrijeme recesije i sveopće krize, roditelji su pogledali našu učionicu, vidjeli u kakvom je lošem stanju namještaj, pod i zidovi te okoliš škole i odlučili su krenuti u akciju.

Osnovali su nestranačku udrugu mještana, prikupljali novac, tražili sponzore ili sami sami donirali što su mogli, ako ništa onda svoje slobodno vrijeme i volju za radom.

U svibnju ove godine počeli su uređivati dvorište škole, zasadili cvijeće, pokosili travu..

Zadnji dan nastave iznjeli su stare klupe iz učionice..A tada je krenulo – struganje zidova , micanje stare peći, obnavljanje električnih instalacija, ravnatelj je izašao u susret sa osiguranjem stručnjaka za bojanje zidova veselim bojama, strugao se i lakirao parket, stvorile su se nove klupe, katedra, stol za računala, zidni pano i mnogo mnogo sitnica i ne baš sitnica bez kojih se danas ne može zamisliti moderna učionica.

Od ideje do realizacije prohujalo nam je ovo ljeto, ali evo sada je naša učionica ljepotica koja jedva čeka primiti đake da u njoj stječu znanja koja će im trebati za život.

Hvala SVIM MJEŠTANIMA, posebno mami Romini Svedrović koja je radila teške poslove u poodmakloj trudnoći, a mala Žana koja još nije navršila jedan mjesec gotovo je svaki dan sa svojom mamom u školi, jer uvijek treba još nešto napraviti.

Hvala svim sponzorima i onima koji su se uhvatili posla , pretvorili školicu u mjesto iz bajke i dokazali da se uvijek, pa i sada SVE MOŽE KAD SE HOĆE!

Posebno hvala gospodinu Stjepanu Kosu koji se nesebično angažirao oko proučavanja povijesnih izvora i osmislio ovu našu izložbu.

Hvala i našem KUD- u „Orač“ koji su nam pomogli oko postavljanja ove izložbe, hvala od srca svima!

                                                          Učitelj i učiteljica

   Pozdrav od Demka!